Pregled posta

Mali razgovor u prenoćištu na putu prema "Nigdje"

Zamislite jedno ogromno područje u kojem je najveći grad nešto kao Velika Gorica i stotinama i tisućama kilometara nema nikoga. Tu i tamo benzinska stanica ili prenoćište, a između samo divljina i cesta. I to cesta jedino ako nije zatvorena zbog poplava. Za vrijeme kišnih razdoblja, mnogi djelovi su nedostupni. Neki su dostupni brodićima, a neki ni to jer kad nema dovoljno vode, ne može se kretati nijednim od tih prijevoznih sredstava. To je jedan dio sjevera Australije; područje gdje je smješten nacionalni park Kakadu, a "Velika Gorica" iz naše priče je Darwin.
Jedno prenoćište na glavnoj cesti od Darwina prema "Nigdje" (hoću reći prema Kakaduu, ali kad vidite što se tamo zove town, shvatite kako nema ničega osim prelijepe divljine) vodi Allan. Ima pedesetak godina, istetoviran je kao pmnogi Australci, srdačan, nasmijan, oko vrata mu ogrlica s privjeskom krokodilskog zuba. Djeluje tipičan Australac. Narudžbu espressa je popratio pitanjem jesam li Talijanka, a Hrvatsku odmah opisao kao "hot backpackers' destination". S Australcima je jednostavno započeti pričati.

"Kako je živjeti ovdje? Čini mi se da nemaš puno susjeda. "
"Super je. I love it. Nemam nijednog susjeda Najbliže su stanice za stoku, ali nitko ne živi u okolici."
"Koliko dugo si tu?"
"Iz ovog kraja sam. 2.5 godine sam baš ovdje, a prije sam bio vodič u Kakaduu." kaže s osmjehom.
"Očito onda voliš baš takvo okruženje.
Ja volim prirodu, ali se sada ne bih mogla zamisliti živjeti tako negdje. Pa što radiš kad ne radiš? "
"Lovim bizone, ribu, divlje svinje... Kažem ti, super je."
"Jesi li ti ulovio ovoga iznad tebe?"
"Ne, toga nisam ja. "
"A ovog krokodila?"
"Nisam ni toga."
"A kakav je suživot sa svim onim opasnim životinjama … zmijama i tako to?"
"Ima ih posvuda." kaže kroz smijeh. "Odi tamo desno od ulaza uz zgradu pa ćeš ih vidjeti u kavezu. A ako hoćeš, možeš i ući među njih."
"Koje su to zmije?"
"Udavi."
"Ako si ih nahranio, ne bih im bila zanimljiva, ali neću provjeravati hraniš li ih dovoljno "
Rado nam je preporučio što sve da obiđemo, uključujući i šetnje kroz obrasla području do savršenog slapa gdje se možemo kupati bez brige da ćemo naletiti na krokodila. Nije da mu ne vjerujem, ali nakon što sam ih danas vidjela kako vladaju Žutom vodom, nije mi ni na kraj pameti ni umočiti palac negdje u okolici.

"Vidimo se za 3 dana ako preživimo!"
Mahne nam uz glasni smijeh: "Nadam se da hoćete pa onda navratite ".


Post je objavljen 08.01.2012. u 13:46 sati.