Marketing
Planinarska tura Paklarevo-Galica-08.01.2012.
Postovani posjetioci bloga:
Sve fotografije u ovome prilogu o zimskoj planinarskoj turi Paklarevo-Galica-Paklarevo poslao nam je Vedran Marjanoviv kojemu se iskreno zahvaljujemo.
Evo napokon i nekoliko recenica o zimskoj marsuti Paklarevo-Galica-City Paklarevo.08.01.2012.
Kao i proslih godina polazak je bio ispred Sisinoga kafica u 8 sati.Neki su dosli ranije da bi se zagrijali za naporan put koji je bio pred nama.
I dok su misari isli na ranu misu sve veci broj planinara je se skupljao,posebno nas raduje cinjenica da je ovaj put bilo dosta planinara koji nisu iz Paklareva,i to je jos jedan pokazatelj da P.D"Paklarske stijene" nije samo za planinare iz Paklareva nego za citavu zupu Ovcarevo a i sire d.j.za sve ljude koji vole prirodu i pjesacenje.
Sa pokrivanjem planinarskoga doma na Galici i sa nastavkom radova na proljece,i ako bog da sto brzim uredjenjem bar jednoga kata,tek ce se vidjeti koliko je bio dobar potez o osnivanju drustva i gradnji doma.
Krenuli smo polako prema Vlakama gdje nas je docekao Jozo Valjan sa svojom legendarnom fucijom punom rakije i pozelio nam sretan put,koji smo nastavili nakon sto smo se pomolili bogu pred lijepom kapelicom na Vlakama.
Idemo uz Veljancice i poglede bacamo prema Vlasicu.A gore se vide gusti oblaci sa snijegom koji se polako spusta i prema Paklarevu.Znali smo da nas ocekuje naporno pjesacenje zbog pravih zimskih uvjeta,i snijega koji je sve jace padao.
Tako smo stigli i na legebdarni Okretic i opet kratka pauza,i opet smo se prisjetili pokojnog Stipe Babica (Steve)koji nas je znao tu docekati i pozeliti sretan put.
Nema nikoga niti od preostalih stanovnika Babica(4 stanovnika)jer nikome se nije dalo napustiti toplu kucu.Nastavljamo dalje prema starome putu i sjasinici i gledamo prema Paklarskim stjenama koje je prekrio snijeg i cujemo i vjetar koji nosi snijeg sa stijena.I tek sad smo razumjeli one koji su rekli da ce pjesaciti,ali su u zadnji momenat javili da je nesto iskrsnulo.da nekae boli stomak nekima ce doci gosti itd.
Pravi razlog je bilo lose vrijeme i hladnoca.
Svi smo imali u ruksacima sljive.slanine.luka,suhoga mesa,koje nam je pomoglo da lakse odradimo i ovu marsutu.
Dolazimo u korita pa na dugi put,kraci odmor pa izlazak na vlasicku cestu.
Nakon odmora na cesti odlucujemo se za tezi i dalji pravac do nasega doma.Pravac proscenik.Paklarske stijene- dolina.dom.
Jos poneki gutljaj dobre sljivovice poneki komad slanine,mesa ili cvaraka pa dalje.
Snijeg i dalje pada a i smetovi su veliki tako da su negdje visi od prosjecnoga covjeka.Kako je biko i dosta mladih planinara morali smo dobro paziti na njih,a poneki stariji su rondali sami za sebe u bradu,kao ono "e sto mi je ovo trebalo,mogao sam sjedit u toploj kuci".takvo nesto obicno covjeku padne pred kraj puta jer umor i hlednica ucine svoje a i snijeg koji otezava pjesacenje.Nedaju se mladi a niti stariji ne zaostaju za njima,a ako netko i malo zaostane to je zbog toga da potegne jedan gutljaj rakije.
Dosli smo i na Paklarske stijene gdje smo zastali i bacili poglede prema Paklarevu i okolnim selima koja su se vidjela u izmaglici.
Opet kratka pauza i idemo dalje preko doline do doma.A u zraku koji donosi vjetar osjetimo miris necega lijepoga sto se negdje kuha.
Znali smo da je to nas kuhar legendarni Mirko Piliskic-Miras zaprzio grah sa kobasicama i suhim rebrima.Jer grah koji Miras napravi je tako dobar da i sama pomisao na to tjera vodu na usta.
Dio puta do doma smo mada umorni brzo presli jer vjetar na stijenaama probija sve do kosti.
Dolazimo do doma gledamo da li je sve uredu,slikamo se i pravac Botina vikendica gdje nas ocekuje topli grah.
Boto kao pravi domacin docekuje nas vec na samoj cesti sa aparatom i kamerom da bi to sve snimio i uslikao.A mi umorni,pokisli a i promrzli jedva smo cekali da se docepamo tople vikendice i sporeta.
To je bio pravi dozivljaj vidjeti umorne ali zadovoljne planinare kako se vesele,sto zbog dobro obavljenog pjesacenja a i stoga sto su znali da ce ubrzo biti posluzeni sa grahom koji je Miras skuhao.
Uvijek smo se pitali sto li Miras stavlja u grah da mu je tako ukusan ali on nikome nece da to otkrije.
Grah je bio vise nego dobar a trazila je se i porcija vise.
Sve je brzo proslo jer sa ovakvim drustvom nije nikad dosadno, anas kuhar se potrudio da niko ne ostane gladan.
Skoro svako od nas je pomislio u sebi i pozelio da iduce dodine u isto vrijeme budemo u nasemu planinarskome domu,i ovim putem molimo sve one koji imaju volje i mogucnosti da nam pomognu kao i do sada.
Jos smo se neko vrijeme podruzili i nasalili i spremali se za povratak u Paklarevo.
Nazalost zbog velikih nanosa snijega prilaz spomen obiljezju tragicno poginulim bojovnicima HVO-a bio je nemoguc, ali smo obecali prvom prilikom to uciniti.A za njih smo sre odlucili pomoliti bogu na Paljikama.
Povratak je brzo prosao mada su nam noge klecale od umora jer je ipak bilo naporno.
Dosli smo i na Paljike tu se bogu pomolili i spustili u Babice,gdje je nekad bilo naseljeno,a danas pusto i prazno nigdje nikoga.A kako je se sumrak vec spustao napili smo se izvorske vode koja je jako dobra a sto je zanimljivo po ljeti je hladna da sve zubi utrnu kada se pije,a zimi kad je hladno moze se normalno piti.
Krenuli smo preko majdena do Okretica i tusmo jos jednom napravili kratki odmor a poslije u Paklarevo.Tu smo krenuli svako svojoj kuci i dogovorili se da se do godine vidimo u isto vrijeme ali u vecem broju.
Pozdrav svima.
A kako najljepse dolazi na kraju evo poklanjam svim planinarima i clanovima Ifd-Paklarevo ovaj prelijepi video-zapis koji je napravio Zoran Biljesko,kojemu se iskreno zahvaljujem i ovim putem pozdravljam.
A na ovome snimku ce te vidjeti jedan od boljih nastupa Ifd-Paklarevo.
Pozdrav svima ma gdje god bili.
A evo nesto i od Stipe Lovrenovica-Cipeta.Za one koji neznaju Cipetova majka je rodom iz Paklareva.
A evo nesto i od mene za moje stare prijatelje u Cipetovoj izvedbi.
Post je objavljen 08.01.2012. u 01:50 sati.