Rat
Rat je kompleksni i intenzivni društveni sukob prouzrokovan etničkim ili političkim proturječnostima, kojima se, uz primjenu masovne oružane borbe teži ostvarenju ekonomskih i(li) političkih ciljeva država i(li) naroda. Iako mu je temeljni sadržaj oružana borba, u se uključuje i druge oblike borbe, koje ga čine sveobuhvatnim. Rat je rješavanje povijesnih suprotnosti, koje su se nagomilale u tolikoj mjeri da nema drugih načina rješenja problema. Rat je sredstvo politike i njena produžena ruka. Dakle, nije svrha sam sebi, već već produženju određenih politika.
(Anti)ratnici
Rat, prvenstveno, realizira jedna kategorija pripadnika zaraćenog naroda - vojska, koja se, postupno, dijeli na idealiste, koji u pravilu ginu, ili završavaju u zatvorima (zbog iznevjerenih ideala ). Njen najveći dio kasnije "baulja" u novostečenoj "slobodi", najčešće marginaliziran od ostalih kategorija društva, svojevrsnih nus pojava, gdje prvenstveno spadaju slavohlepci svih vrsta i boja i nezaobilazni ratni profiteri. Borci pobjeđuju u ratu, politika u miru, ili banalizirano; konj ore, a kočijaš naplaćuje. Politika se temelji, u pravilu, na ratnim nus-pojavama.
Tip rata, ovog posljednjeg, Domovinskog, to iskustvo, iz ranijih ratova, potpuno je usavršio.I do tada je bio manji problem ratni neprijatelj, jer se s njime nosi svatko prema ratničkim sposobnostima i motivima koji najčešće budu "stvar odgoja" i u toj relaciji postoje kakva-takva pravila. Onaj drugi, rat poslije rata, kada rezultate prigrabe slavohlepci i ratni profiteri, koji se uhljebe u politici i raspolažu stečevinama rata, opasniji je i nemoralniji od prvog, jer su žrtve vlastiti ljudi - oni koji bi po svemu trebali biti baštinici tih stečevina, a i traje nmogo duže. Hrvatski čovjek, onaj pozitivni, tek izišao iz petogodišnjeg rata s vojnim neprijateljem uvučen je u drugi, dugotrajni, koji traje i, po svemu sudeći, trajat će još dugo, dok se ne ugasi sam od sebe.
Što Ti je činiti, ministre
Navedeno je osobina svakog rata, ma kada i gdje se vodio, ovog Domovinskog posebno, jer su njegove nus-pojave predviđene i u startu ozakonjene, što opterećuje njegove stečevine, povijest i posao svakog ministra branitelja, koji, makar i nesigurno, poput ovog posljednjeg, pokušava „uvesti reda“. Ako su njegovi prethodnici, proizašli iz ratnih nus-pojava, dodatno zakomplicirali stanje stvari, iz političkih ili osobnih razloga, sve dobiva na težini posla koji mu predstoji. Pa, neka mu Bog pomogne.
No, ako se uvuče u rasprave s raznim Pavkovićima iz Podravke, koji se godinama predstavljaju jedinim osloboditeljima zemlje, uzimajući sebi i prava koja spadaju u nadležnost Vlade i Sabora,a takav je slučaj i s privilegijama, onda, u startu, gubi svaku šansu za svoje i naše „preživljavanje“. Njegovo nastojanje da udovolji svakome rezultirat će, kako to inače biva, da neće udovoljiti nikome, već će SDP-ov kompleks podilaženja galamdžijama ponovno oživjeti. Sentimentalno je vezan za stvari koje bi trebao hladno razriješiti, konačno i onako kako se definitivno očekuje od ministra čija je to nadležnost.
Iskustvo koje previđa...
Ministar će, kako reče danas u „Veteranima mira“, dio tereta prebaciti na ratne zapovjednike, koji bi, prema njegovu (ne)iskustvu trebali biti temelj i garancija uvođenja reda u osjetljivo braniteljsko područje. Dat će im, kaže, na uvid Registar branitelja, koji će moći reducirati, a to su, uvjeren je, već dijelom učinili pišući monografije postrojbi. Dobra priča za pripite ljude ispred prodavnice piva u predgrađu, no krajnje pogrešna iz usta Ministra branitelja.
...Škabrnjsko iskustvo
Dakle, Ministar će, prema njegovim riječima, postupiti prema iskustvu Škabrnje, odnosno njenog slučaja, boraca i zapovjednika, jer je baš „Obrana Škabrnje“, na čelu s njenim zapovjednikom, dok je on bio savjetnik Predsjednika, odlikovana najvišim odličjem za hrabrost. Valja vjerovati da je tada budući Ministar bio ključna figura u savjetovanju šefa, čime je, između ostalog, zaslužio ministarsku poziciju. Ali, valja se i plašiti sličnog scenarija u budućnosti, jer je taj čin, prema težini uvrede poštenih branitelja, u rangu najvećih gluposti njegovih prethodnika. Dakako, Ministar ima i druge uzvišene planove s „Škabrnjom“ i valja se bojati da „betonira“ , poslije Vukovara, najveću ratnu sramotu vojnih stratega, glupost, neznanje, ili nešto treće, čime bi se, prije svega trebale baviti njegove kolege, a on tek potom. Jer, istinu se teško može beskrajno kriti, a ona, barem u Škabrnji i zadarskoj županiji postoji, ali do sada nikome nije trebala. Preskoči li raščistiti „Slučaj Škabrnja“, koji uzima danak i prečesto van granica Lijepe naše, prvenstveno u Haagu, a ne manje i u domaćem pravosuđu, ništa ga neće spasiti od nastavka valjanja u davno stvorenom političkom blatu, koje se održava smrtima najnedužnijih. Građani Hrvatske su navikli gledati lopove, profitere i slične na slobodi, ali im sve teže pada što razne protuhe, neljudi i lažni branitelji, postaju heroji Domovinskog rata dok pošteni „bauljaju u slobodi“.
Nesigurnost i lutanje Ministra branitelja, kojemu valja dodati i neodlučnost njegova šefa u pogledu bitnijeg zaokreta u „problemu branitelja“, te ostavljanje prostora već viđenom političkom pragmatizmu, obeshrabruje u startu.
Izgradnji bolnica i hospicija za branitelje, što je vjerojatno „diplomski rad“ (jedini) ministra Kotromanovića, a drži je se i ministar Matić, trebalo je prethoditi oslobađanje participacije, u visini 50 ili 80 kuna HZZO-u, čime bi, u ovoj fazi, svi bili zadovoljni. No, to traži konkretan potez, a do sada se sve svodilo na obećanja na čemu će, bojim se, sve i ostati.
Ako bih ikada bio u situaciji da savjetujem, po bilo čemu, ministra Matića, savjetovao bih mu da se ne upušta u proizvodnju heroja, jer je, prema navedenom iskustvu, moguća ozbiljna pogreška. A, njih je, u njegovu resoru, dovoljno za sljedeće stoljeće. Njegovo poštenje i osobnu hrabrost ni u kojem slučaju ne dovodim u pitanje. Dapače. Rado bih da griješim i ministru Matiću iskreno želim svako dobro. No stanje mi je (pre)dobro poznato da bi nasjeo na neostvariva obećanja. Stara je izreka da stotinu mudrih teško odmrsi ono što zamrsi samo jedna budala. Kakve su tek šanse ministra Matića da odmrsi planirani, ozakonjeni i institucionalizirani teški nered? Ministre, držim ti fige, ne nadam se mnogo i molim Boga da to pomogne.
Neka je sretna recesijski udarna 2012.
Post je objavljen 07.01.2012. u 20:36 sati.