U prošlom sam razdoblju u više navrata u tiskanim i elektroničkim medijima slao pozive za suradnju po pitanju izvora za povijest Vrgorske krajine. Naime, u brojnim obiteljskim arhivima naših građana nalaze se različiti tekstovi, fotografije, razglednice, predmeti i sl. vezani za povijest našega kraja u 20. stoljeću, ali i ranije. Dosad mi se javio određen broj pojedinaca. Neki su se javljali preko rubrike „Bez komentara“ u Vrgoračkim novinama, dok su drugi već ranije znali za moj istraživački hobi, pa su me zvali ili zaustavljali na cesti sa željom da pogledam njihove obiteljske arhive (od fotografija, ne zanimaju me obiteljske, već šire društvene). Svima sam srdačno zahvalan na pomoći, jer istraživanje lokalne, a i svake druge povijesti modernog doba, je nemoguće bez pomoći ljudi sa terena, aktera povijesnih događaja ili njihovih potomaka. Puko kabinetsko istraživanje takve povijesti bilo bi manjkavo i nedostatno.
Moj poziv za suradnju je trajnog karaktera. Kako u Vrgorcu nemamo institucije koja se bavi skupljanjem povijesne građe, to su u prošlosti, a i danas, uvijek radili voljni pojedinci. Zbog toga bi sve vas, koji čitate ovaj tekst, zamolio da potrošite malo svog slobodnog vremena i pretražite svoje obiteljske albume, škrinje i tavane. Kada govorimo o vrgorskoj povijesti, najveću vjerojatnost posjedovanja nekih povijesnih izvora imaju potomci nekoliko najstarijih obitelji koje imaju stoljetnu povijest življenja u Vrgorcu, točnije na Pijaci, tijekom dugih stoljeća, najvažnijoj ulici u Vrgorskoj krajini. U njoj su u prošlosti postojali različiti trgovci, obrtnici, činovnici i drugi, a oni su bili jedini koji su si mogli priuštiti neku fotografiju, oni su čuvali pisma, slike i druge predmete. Ostatak krajine bio je naprosto presiromašan za nabavljanje i čuvanje nečega luksuznog kao što su fotografije. Tek nakon Drugog svjetskog rata takve stvari se pojavljuju i po selima. Naravno, to ne znači da nitko na selu nije imao ništa. Postojala su obiteljska pisma i slični tekstovi, pojedine rijetke fotografije gdje se vidi dio nekog sela ili zaseoka, ili fotografije članova pojedine obitelji. Ali svega je toga u Vrgorskoj krajini premalo, ako ju uspoređujemo sa nekim drugim dalmatinskim krajevima. Zbog toga je još važnije sačuvati ono što imamo, i tako ga spasiti od propadanja i zaborava. Taj zadatak je na svima nama, a budući da sam se tim poslom već odavno počeo baviti, zahvalan sam na svakoj pomoći. Sve što posudite vraćam odmah nakon kopiranja. Hvala.
Post je objavljen 07.01.2012. u 19:16 sati.