vrlo malo ljudi živi danas
ma što malo, nitko
današnji dan nikome
nije bitan
ljudi su robovi navike
ljudi plaču za onim
što su propustili, izgubili
ili zabrljali jučer
a kada završe s jučer,
onda na red dolazi sutra
ljudi se brinu o onome
što će biti sutra
pa planiraju,
pa se uzrujavaju
a garanciju im ne može
dati nitko
bog nas posjećuje svaki dan,
ali nitko nije kod kuće
nitko ne živi u srcu
svi su u svojoj glavi
a glava nema mira
glava uvijek luta
između jučer i sutra
Post je objavljen 07.01.2012. u 19:04 sati.