ali u tu dubinu ne možeš. Oči su kržljava stvorenja, koliko god ih hranio, zaobići će svoju funkciju, ostaviti ti iluziju koju toliko želiš držati otvorenom, načiniti tu utapajuću laž.
Tek si na rubu, lamataš nogama, bojiš se spusta među korijenje i vlagu, u zemlju od koje si sastavljen, u trudnoću riječi.
I ta je nemoć u redu: svojoj prolaznosti obznanjuješ strah, zaokupljaš ju pozitivnim vjetrom u leđa. Oči su pak, znaš, slaba izdaja, iluzija.
Vrijeme je; netko te dolje čeka.
Post je objavljen 07.01.2012. u 13:18 sati.