Jeste li ikada razmišljali o tome kako život zapravo ulazi u kolotečinu? Svaki dan postaje isti, apsolutno isti... A zašto? Zbog lošeg načina života, previše pravila ili pak nedostatka avanturističkog duha? Ne.
To je na neki način sudbina svih nas i koliko god bježali od toga, jednom ćemo se strovaliti u taj bezdan. U početku ćemo pokušati izaći iz tog začaranog kruga, ali sve ćemo više gubiti snagu i volju. Nakon nekog vremena više neće biti potrebe za ičim, samo ta svakodnevna rutina na koju smo navikli, a ukoliko preskočimo neki korak, cijeli dan će se činiti izgubljenim.
Svi mi zapravo žudimo za savršenstvom, ali u tome zapravo sami sebe ograničavamo. Svatko je sebi zapravo najveći neprijatelj. Svatko je sebi najveća prepreka u životu. Pa onda, dovraga, kako prijeći preko toga? Kako prijeći preko samog sebe i kako sebe natjerati da učiniš to što želiš? Zašto se uopće truditi ako ionako postepeno upadamo u kolotečinu? Ne znam. Znam samo da želim nešto više. Mora biti nešto više, ali kako doći do toga? Ah...
Post je objavljen 07.01.2012. u 11:33 sati.