Tek smo došle i jedina radnja na koju sam pristala je bila pozdravljanje s njenim frendicama. Očima uprtim u zid iznad stage-a, gledala sam filmić o njemu i njegovom životu. Video projekcija starih snimaka ispunjena prizorima njegove nasmješene i raspjevane mladosti. Gledala sam i imala lice ukrašeno mirnim zadovoljstvom koje me odvodi večeras na moj mali izlet u neki drugi film, u neko drugo vrijeme. Odlučila sam biti tiho i ne pričati s ljudima više nego što je nužno, zadovoljstvo mi se krilo iza blagog iskrenog i nevinog osmjeha na licu i baš sam se osjećala dobro.
Dok mi se tijelo tek lagano micalo kratkim pokretima ali nimalo sporog ritma, prišao mi je s leđa, stavio ruke na ramena i na uho rekao "mlada damo, rock'n'roll se ne sluša, rock'n'roll se pleše" i otišao. Ulovila sam mu pogled tek na tren jer već idućeg trena on je bio okružen gomilom ljudi koji su razdragano plesali ... rock'n' roll.
Blue Suede Shoes
Zaplesala sam srcem, dušom i tijelom. Plesala sam satima bez prestanka ...
Elvis Aaron Presley (East Tupelo, 8. siječnja 1935. - Memphis, 16. kolovoza 1977), američki pjevač koji je često nazivan Kraljem Rock and Rolla. Sinoć se u jednom zagrebačkom klubu održao sad već tradicionalni Elvis Birthday Party. Klub je bio (pre)pun ljudi koji su sinoć doista većinu vremena samo - plesali. Plesali su uz odličnu svirku rockabilly banda koji je poznat po sjajnom izvođenju Elvisovog repertoara iz svih dijelova njegove karijere . Ostalo vrijeme je odličan D.J. tjerao krv kroz žile ovog kluba noćas.
Kralj i ja smo realno dijelili tek mjesec dana života u istom vremenu. Dijelili smo tek manji dio srpnja i pola kolovoza 1977. godine. Samo tada smo on i ja doista živjeli u isto vrijeme. No, dio moje mladosti ipak ostaje obilježen kako svim kategorijama rock glazbe, tako definitivno i Elvisom. Sjećam se svojih bordo creepers-ica hahaha. Željka je imala crne. Bjesomučno smo se iživljavale na trapericama pa i trapezicama. Željka je imala Levisice. Čak sam si priuštila i nešto poput kokotice (više nalik onoj Emilije Kokić nekad davno :-). Željka je uživala u kariranim košuljama. :-))
Kasnije smo već uskakale u motorističke čizme pa kožne jakne. Tada smo već krenule u neki ipak drugačiji komad svijeta glazbe. No kamo god odlazile i čemu god se (p)odale, rock je bio poput mreže u koju smo jednom bile ulovljene. Njuškale smo po tom novom svijetu koji smo otkrivale ali znatiželja, strast, posebnost i veselje i zadovoljstvo koje je drugačije nego drugdje, sve to je uzrokovalu vječnu povezanost s rockom. Onog trena kad se u njemu prepoznaš, ostaješ ulovljen i nikada više ne poželiš biti pušten.
1956. je život još nekog krenuo u drugačijem novom smjeru rocka. Tada se Josipin Karlo Metikoš susreo s prvim pločama Elvisa Presleya, Billa Haleya i Little Richarda. Ni on nije odolio zvuku rock'n'rolla.
Svjesno i namjero želim istaknuti još jednu predivnu priču iz tih vremena kako vam ne bih ostavila izbora osim da se prepustite ovoj priči potpuno i da barem na tren mislima odlutate samnom u ovaj svijet gdje je sve bilo nekako ... ljubavno, strastveno, kao da stalno vrhovima prstiju dodirujete vatru :-).
Karlo je pod imenom Matt Collins krenuo na svoju parišku rock avanturu gdje je vrlo brzo postao zvijezda najboljih pariških rock klubova.
S vremenom, na površinu isplivava Karlov nemirni duh, što mu donosi reputaciju ekstravagantnog rockera i lomitelja ženskih srdaca.
Matt Collins umire mlad od ljubavi za Josipom Lisac, već prvog dana, kad su se sreli na nekom zajedničkom nastupu 1971. godine.
"Pa što ja tu uopće tražim, pitao sam se kad sam je prvi put čuo... Onda sam se do ušiju zaljubio i tak...osjetio sam da postoji netko izvanserijski, tko zaslužuje moju pažnju, kad sam shvatio da sam već malo star i umoran od rock'n'rolla...", objasnio je Karlo prestanak svog rokerskog lica Matta Collinsa.
Zadnja pjesma koju je Matt Collins otpjevao, tada već kao Karlo Metikoš, bila je Elvisova "Blue Christmas".
Sinoć smo svi otplesali do Elvisa i vremena u kojem je živio, i priredili mu odličan rođendanski party :-)
Burning Love
Sinoć smo svi skupa još jednom bili ulovljeni u svijet Rockabillya, uživali smo umišljajući si da živimo u '50ima ili '60ima a živahni ritam bubnjeva i gitare nam je davao osjećaj lepršavosti i užitka. Saksofon nam je donio dodanu romantiku i bajkovitost cijele noći. Malo jazza...malo bluesa... malo strasti prema glazbi, i plesu i životu ...malo nekog drugačijeg vremena i drugačijeg svijeta... malo Elvisa :-)
Trying To Get To You
Post je objavljen 08.01.2012. u 18:25 sati.