Marketing
PUTIĆI DITINJSTVA
Moji putići ditinjstva isprepleli su se svakako. Sa Otoka u Veliki grad. A od tamo pamtim snijeg, veliki vlak na dječjem igralištu. Strani jezik, vrtić i velikog bijelog zeku, voćni jogurt.
Rukom izrađene lampione, šarene trakice i veeeeliki vatromet na Novu Godinu.
A nakon toga Moje Ciovo. Ponovno upoznavanje, prilagođavanje i nije bilo baš lako. Sjećam se ružnih riči, ruganja i suza dok jednog dana nisam uzela stvar u svoje ruke. Uglavnom, otad je uspostavljen mir. A ja sam mogla izač vani bez problema.
I sad sam nedavno, nakon dosta vremena, prošla jednom uličicom. Lipše i urednije izgleda, kulturnije. I tako sam došla do crkvice Svetog Petra. U kuću nasuprot dolazila sam dva puta tjedno na probe folklora. Naravno, nismo se onda baš puno zagledali u crkvicu. Nije nam to bilo baš nešto zanimljivo.
Inače, crkvica Sv. Petra na Čiovu danas je potpuno prazna, bez inventara. Nekad su se u njoj čuvale vrijedne umjetnine, slike raspelo, kalež, misnica. Iz inventara crkve saznajemo da je ova crkvica posjedovala zavjetne darove. Spominju se brojni predmeti u zlatu, medaljoni s komadom sedefa u sredini, nakit od koralja. Sve je to bilo obješeno oko vrata Blažene Djevice. Od srebra se spominju tri velike krune u koje su umetnuti lažni dragulji. Neke od ovih predmeta prepoznaju se u inventaru samostana Sv. Ante na Dridu.
Inače ova crkvica spominje se i u jednoj trogirskoj legendi.
A legenda će sutra.
Post je objavljen 09.01.2012. u 07:59 sati.