Marketing
Berlinske razglednice
#1 – Prve slike
Zanemarimo monotono berlinsko predgrađe u blizini aerodroma Schönfeld, kroz koje je prolazio berlinski zid, evangeličku župu Martina Luthera Kinga i brz dolazak u grad jednostavnim kombinacijama U i S-Bahna. Prva slika Berlina koju sam vidio bio je Postdamer Platz, visoki neboderi, zvijezde koje se pripremaju za Berlinale i umjetno sanjkalište lijep su prizor. Sony Centre centar je zabave, noću impresivan prizor, a danju malo manje bitan. U blizini je i Ritz Hotel, niz luksuznih i manje luksuznih restorana, te ostaci zida. A gdjegod se nađu ostaci zida, nađu se i profiteri. Mladići obučeni u odore crvene armije slikaju se sa turistima te dijele žigove na zadnje stranice putovnice, i tako prilično dobro zarađuju. Laganim hodom dolazimo do Brandenburških vrata i Pariser Platza, na kojem se uz ruske i američke vojnike nalaze i Mickey Mouse i Darth Vader. Do diplomatske četvrti nismo stigli, ali najvažnije ambasade vidjeli smo na Pariser Platzu – francusku i američku, malo niže, na Unter den Linden stoji ruska i mađarska ambasada.
#2 – Reichstag i Brandenburger Tor
Ogromna građevina njemačkog parlamenta sagrađena je krajem 19.stoljeća, uništena je 1933.u požaru, a Hitler je za nju imao velike planove – planirao je učiniti Reichstag jednom od najvećih zgrada u svom „Welthaupstadtu Germania“, sumanutom projektu koji je Berlin trebao pretvoriti u svjetsku prijestolnicu. U blizini Reichstaga nalazi se jednostavan spomenik žrtvama zida, žrtvama nacističkog terora (97 komunističkih i socijaldemokratskih zastupnika), a tijekom obnove je sagrađena staklena kupola, koju nismo stigli posjetiti zbog sigurnosnih procedura.
Brandenburška vrata, impresivni ulaz na Pariser Platz i Unter den Linden, sagrađena su krajem 18.stoljeća, kada je jedan drugi vladar od Berlina stvarao prijestolnicu svog carstva. Budući da je najveći berlinski doček Nove godine upravo ispred i iza vrata, gotovo je nemoguće bilo uhvatiti normalnu sliku. Na Silvestrovo smo se pokušali približiti Ulici 17. lipnja, ali se ipak nismo mogli odreći svojih pića i hrane kako bismo ušli na doček već u 5 sati i zauzeli dobre pozicije. Atmosfera na Unter den Linden bila je podjednako dobra – prodavači su povisili cijene, a razgaljena masa kojoj je vjerojatno sve oduzeto navalila je na štandove. U svakom slučaju, doček koji se isplati vidjeti.
(spomenik ubijenim Židovima)
(hotel Adlon - Pariser Platz)
Ne treba zaboraviti ni spomenik poginulim Židovima Europe, koji unatoč svojem amorfnom izgledu zauzima zaista veliki prostor, te zgradu Franka Gehryja (poznat po Guggenheimu u Bilbau i Abu Dhabiju) za DG Bank.
#3 – Unter den Linden
Prema mom mišljenju najljepši berlinski bulevar, sa fantastičnim blagdanskim dekoracijama (osvijetljene su upravo lipe po kojem bulevar nosi ime) i brojnim znamenitostima. Na njemu se nalazi katedrala sv. Hedvige, katolička crkva koju je u 18.stoljeću podignuo Friedrich Veliki nakon osvajanja Šleske. Crkva je građena po uzoru na rimski Panteon, a unutra je vrlo jednostavno uređena, sa predivnim drvenim jaslicama i monumentalnim orguljama. U blizini se nalazi i Staatsoper Berlin, prva samostalna operna kuća u Europi koja se trenutno obnavlja, a nudi vrlo raznolik program – od Offenbachovih opereta do muzičkih drama Richarda Wagnera i velikih opera Giuseppea Verdija. Vrlo inovativan spomenik mjestu gdje su nacisti palili knjige nalazi se u podu kraj opere, na Bebelplatzu, a u rupi u podu nalaze se prazne, bijele police. Humboldtovo sveučilište je također dio kompleksa zgrada koje je podignuo Friedrich Veliki. Na Unter den Linden nema niti jednog McDonaldsa i Burger Kinga, te samo jedan Starbucks, što me iskreno – oduševilo.
#4 - Museuminsel
Impresivan kompleks muzeja nalazi se na otoku kraj rijeke Spree nastajao je kroz 19.stoljeće, te sadrži velike kolekcija antičkih (rimskih, grčkih, etruščanskih, egipatskih, sumerskih, asirskih, perzijskih) , bizantskih , islamskih i naposljetku, njemačkih umjetnina. Za razliku od British Museuma, koji ponosno nosi svoje ime makar u njemu baš i nema previše britanskih umjetnina, najpoznatiji muzej nosi ime po svome najpoznatijem eksponatu – oltaru grada Pergama. Pergamonmuseum formalno se sastoji od tri dijela – klasične umjetnine, (Zeusov oltar iz Pergama, vrata tržnice u Miletu, rimski mozaici i Atenin hram), zatim umjetnost starih civilizacija, sa asirskom palačom i vratima božice Ištar koja su uspješno rekonstruirana, te islamska umjetnost, poznata po palači Mshatte koja ima izrazito ukrašeno istočno pročelje i Alepsku sobu, koja je služila za primanje gostiju. Na neki način, ovo je slučaj suprotan „in situ“ muzejima – ovdje su lokaliteti preneseni i/ili rekonstruirani, te se sada prezentiraju kao trijumf spašavanja arheoloških nalazišta. Ipak, Pergamonmuseum učinio je jedan simboličan čin – svi natpisi su postavljeni na njemačkom, engleskom i turskom, odakle je većina umjetnina i donesena.
Altes Museum prvi je iz kompleksa, smješten neposredno uz Berliner Dom. U njemu se nalazi velika kolekcija rimskih i grčkih umjetnina, uz posebno rijetke i zanimljive etruščanske umjetnine. Muzej ima vrlo kvalitetan postav, te posebno ističe neke odlike primjenjene umjetnosti karakteristične za antiku. Zanimljiva je i „carska prostorija“, u kojoj su izloženi gotovo svi kipovi careva iz kolekcije, te maleni panteon smješten uz rotondu, u kojem se nalaze kipovi svih grčkih božanstava.
Berlinski muzeji vrlo kvalitetno surađuju, te se tako često izmjenjuju postavi. Tako se Nefertiti trenutno nalazi u Neues Museumu, iako se do nedavno nalazila u Altes Museumu, koji ju je dao na posudbu iz Agyptisches Museuma. Zajednička ulaznica za sve muzeje na otoku košta 14 eura, za studente 7, a za mlađe od 18 ulaz je u većinu berlinskih muzeja besplatan.
Berliner Dom je evangelička katedrala koja datira iz 16.stoljeća, a pogled na nju impresivan je i sa zemlje i iz zraka, odnosno sa televizijskog tornja. Kupola je visoka 115 metara, a budući da nikada zapravo nije služila kao sjedište biskupa, ulaz u ovu crkvu naplaćuje se 9 eura.
#5 – Alexanderplatz i Nikolaiviertel
Alexanderplatz me malo razočarao. Možda sam očekivao više od toliko razvikanog trga, ali ni te silne robne kuće nisu za baciti . Marienkirche, jedna od najstarijih berlinskih crkva nalazi se u podnožju televizijskog tornja. Sagrađena je u gotičkom stilu, ali kasnije „dograđena“ bogatom baroknom dekoracijom, a posebno značajna zbog freske plesa smrti koja se trenutno obnavlja. U blizini se nalazi i stara berlinska , tzv.crvena, vijećnica, te Neptunova fontana. Sam posjet televizijskom tornju se isplati, jer je idealno mjesto da provjeriš što još trebaš obići. Naime, na vrhu je prilično tijesno, ali ispred svakog prozora piše smjer koji promatraš i znamenitosti u tom pravcu.
Nikolaiviertel jedna je od rijetkih autentičnih berlinskih četvrti, koja podsjeća na pravu malu Njemačku. Nalazi se na obalama rijeke Spree, a osim same crkve sv. Nikole, tamo se nalazi niz palača, ali i divnih pivnica i suvenirnica. U svakom slučaju , ugodan prostor za šetnju.
U blizini se nalazi i spomenik, zamislite , Karlu Marxu i Friedrichu Engelsu. Kad zanemarimo da su ta dvojica bili Nijemci, koji su Njemačku kasnije u crno zavili, fantastično je da njihovi kipovi, niti ulice, nisu uklonjeni. Sumnjam da bi njihova sudbina u Hrvatskoj bila ista, s obzirom na njihov utjecaj (ako već ne direktno sudjelovanje) na brojne zločine. Vjerojatno se nitko ne bi bunio kada bi se nalazili u nekom predgrađu, ali , dragi moji, oni se nalaze u blizini samog Alexanderplatza, a avenija Karla Marxa jedna je od najvećih u gradu. Damnatio memoriae ni u jednom segmentu nije na djelu u Berlinu. Grad koji , nasreću, sve pamti.
#6 – Istočna galerija
Dolazak na Ostbanhof baš i nije najljepši doživljaj u Berlinu. Impresivno je da se na svakom većem sjecištu linija nalazi prilično velik kolodvor, ali Ostbanhof zapravo odudara od atmosfere četvrti u kojoj se nalazi. Moderna i opremljena zgrada nalazi se usred mosta i razrušene zgrade koji ne djeluju pretjerano sigurno. Ljudi koji su bili u NY utvrdili su izvjesnu povezanost sa Queensom , i , još gore, Bronxom. Sami ostatci zida nisu toliko impresivni koliko sam ih ja impresivnima zamišljao. Štoviše, podsjećaju na grafite u Branimirovoj ulici, pa čak i visinom. Zanimljivo je da je s jedne strane cesta, a s druge strane livada, vjerojatno bivše minsko polje. Ostatci zida stoje diljem Berlina, a najuvjerljivije izgledaju oni od Postdamer Platza do Checkpoint Charliea. 1,5 km ipak nismo hodali.
#7 – Restoran Split
U našem predgrađu, blizu nove zračne luke, prvi smo dan naišli na restoran Split, i bez dvojbe utvrdili da se radi o restoranu hrvatskog poduzetnika koji je tu došao tijekom rata. Doista, tako i je. Restoran je uređen poput križanca slavnog Macolinog restorana na staroj cesti i neke dalmatinske konobe, cijeli miriše po domaćim specijalitetima, okićen je slikama Splita grada i njegovog ponosa Hajduka, te hrvatskim zastavama. Fantastično je koliko malo čovjeku treba da bi se osjećao domaće. Gazda nam je bio i koristan, te nas je uputio u pravi smjer. Istina, neka jela smo malo teže otkrili, jer su skrivena pod imenima poput „tri vesela Dalmatinca“; ali radi se isključivo o dalmatinskim specijalitetima, od kojih bi izvjestan dio prošao i u talijanskom restoranu. Bilo mu je drago pričati hrvatski nakon dugo vremena u svom restoranu. Kaže da su gosti pretežito Nijemci koji su bili u Hrvatskoj, a Hrvati rijetko navraćaju. Nakon vožnje metroom 20 stanica, potpuno ih razumijem.
#8 – Ku˙damm
Kaže Wikipedia da se radi o berlinskom Champs-Elyseesom. Doista, dugačka avenija proteže se na čak 3,5 km, ali nismo ih, bez brige, prepješačilI. Sa brojnim znamenitostima, dućanima, božićnim sajmom (Koji se za razliku od zagrebačkog pokušaja zapravo uklopio u okolinu), Europa centrom i KaDeWe-om na drugoj strani zaista je avenija koju vrijedi vidjeti i danju i noću. Uostalom, kad vam razgledavanje počne uzbudljivo, nastavlja se u istom tonu. Naše je počelo traganjem za Kaiser Wilhelm Gedachtniskirche. Naime, crkvu koja je stradala u Drugom svjetskom ratu kasnije su obnovili, a trenutno u potpunosti sakrili. Budući da su naši vodiči bili stariji od te novine, 10-ak minuta smo kružili trgom kraj Europa centra pokušavajući naći samu crkvu, i naposljetku se predali te ušli u sakrivenu crkvu te saznali mnogo toga o razlozima „sakrivanja“ crkve. I dalje držim da je postojalo bolje rješenje od trenutnoga, ali što je tu je.
(zloglasni kolodvor ZOO)
(Gedachtniskirche)
KaDeWe, robna kuća na šest katova, prilično nalikuje na zagrebačku Namu (ili ono što bi Nama u Ilici vrlo lagano mogla postati). Izlozi su uređeni vrlo šarmantno, na granici kičastoga, ali u svem tom blagdanskom raspoloženju prihvatljivoga, a sama robna kuća odlikuje se vrlo raznolikom ponudom i cijenama. Posebna preporuka je posljednji kat sa najrazličitijim vrstama hrane i pića.
#9 – Izlet u tursku četvrt
Samu četvrt i nismo pretjerano fotografirali jer nismo bili sigurni koga/što smijemo, a koga ne smijemo fotografirati. Ponovno zahvaljujući zastarjelom vodiču nismo našli točno ono što smo tražili, ali našli smo ulicu prepunu dućana, restorana i ostalih lokala koje drži autohtono, tursko stanovništvo. Tamo se po vrlo niskim cijenama mogu kupiti baklave, bureci i razni drugi, nama domaći specijaliteti, a kava je nažalost – iz automata.
#9 – O samom Taizeu
Naposljetku bi bilo u redu da spomenem priliku kojom sam se našao u Berlinu. Kao i lani u Rotterdamu, Taize je u Berlinu organizirao svoje 34. Europsko hodočašće povjerenja na zemlji, zaista predivno događanje koje će se dogodine održati u Rimu. Molitve koje su maksimalno približene mladima održavale su se na velesajmu, a sastoje se od jednostavnih napjeva iz Taizea, biblijskog čitanja i molitvenih zaziva te razmatranja braće iz Taizea. Za razliku od Svjetskog dana mladih, Taize susreti su mirni i gotovo meditativnog karaktera, a ovisno o individualnim željama, pružaju prostora za mnogo razgledavanja. Smještaj u obiteljima također je jedna od prednosti ovog susreta, a ove godine nas je sreća doista poslužila – bili smo smješteni u predgrađu Berlina, u obitelji koja nas je i dobro hranila, i svakog jutra vozila na jutarnju molitvu (i automatski na metro) kako se ne bismo morali ranije ustati. Zapravo, iznenadila nas je ta ljubaznost nakon svih najava o hladnom, pruskom gradu. Tko zna, možda se vrlo uskoro ponovno nađem u Berlinu : - )
fotografije +
P.S. Moj fotoaparat sve cesce otkazuje poslusnost, pa sam zakljucio da je doslo vrijeme da kupim novi, ili odem na tecaj fotografije i pokusam do kraja iskoristiti potencijale trenutnoga. Zato su fotografije Postdamer Platza, KaDeWe-a i Brandenburskih vrata posudene od prijatelja Ivana M., a fotografija Pergamona od prijateljice Silvije P.
Post je objavljen 06.01.2012. u 11:18 sati.