Postalo mi je jasno da trenutno najbolje funkcioniram sama. Možda ne najbolje, to ostavlja pogrešan dojam, prije najmirnije. Konačno mi se razbistrilo doma - 10 dana sveopćeg zajedništva, bujica rečenica i emocija skinula mi je mrenu. I can see clearly now. Supermenica je to (narafski) uočila prije mene. Za nju je to (narafski) čisti poremećaj i povod zabrinutosti. Ja sam odahnula. Jasno mi je da opsesivna nastojanja za okupljanjem nekih dragih ljudi nisu gotovo nimalo pomogla u krpanju te bizarne rupčage koju zadnjih godinu dana imam u glavi. I samo je do mene. Rijetki bljeskovi bliskosti s drugim osobama koje prepoznajem dok prebirem proteklih 12 mjeseci, samo potvrđuju tvrdnju s početka. Čovjek možda i jest društveno biće, ali ova je čovjekica iskreno i konstruktivno društvena svakog cca 15 četvrtka u godini. Ostalih dana pokušava društvom zavarati demone koji huču i fijuču iz i kroz rupčagu u glavi. Embrace your demons, I say.
Uhvatila bih se tako u nekim nedjeljama popodne kako razmišljam kad sam zadnji put razgovarala s drugom osobom. Prije dva dana? Tri? Je li to normalno? Je li to dobro? Tko me od dragih ljudi nazvao u proteklih tjedan dana, a da mi nije uzvraćao neodgovoreni poziv? Stalno ja nešto smetam. I onda to pretjerano analiziranje svih oblika interakcije s drugima... Ne treba mi to. I nije pitanje tko je kriv za to, jer uopće nije riječ o krivnji. Riječ je samo o mom forsiranju nečega što ne ide, što nije stvarno i održivo. Jer se na meni prokleto jasno vidi da varam, radim nešto naučeno i običajno pokušavajući pripitomiti ili barem ukrotiti demone. I stalno smišljam neku novu zanimaciju kojom ću svoju pozornost odvući na drugu stranu. A zapravo mi se ništa ne da. Samo bih spavala, iako prezirem spavanje. Stalno mi se spava. Mogu prespavati čitav vikend, ali se razbuđujem na silu i hladnom vodom jer imam strašnu grižnju savjesti. A samo bih spavala.
Sa svih strana stižu dobronamjerni savjeti. I sama sam sklona davanju savjeta koje nitko nije tražio. Trebala bih ovo ili ono. Bilo bi dobro kada bih ovo ili ono. Trebala bih pronaći neku ozbiljniju zanimaciju, nešto što će mi pojesti vrijeme. Pronaći hobi ili neku strast za životom. Trenutno mi se ne da. Trenutno mi je naporno i zamorno oprati kosu, složiti salatu ili skuhati juhu od svega. I prekovremeno i neplaćeno ponavljam kako mi je sve baš super i sve me nešto veseli i baš mi je ok svijet i svemir oko mene. Umorna sam. Sad sam i službeno i javno umorna od svega toga. Jedino što me ne umara je ušuškivanje u stanu i slušanje glazbe. I zurenje u vazda istu točku negdje ispred, gdje je nekad bilo nešto sasvim drugo.
Post je objavljen 08.01.2012. u 20:11 sati.