Rijeka, zbog lijevog ostrog zavoja nagnuta na 16 stupnjeva Celzijusevih. Utorak. Negdje oko 12.32h. Prolazim uspjesno kroz makaze montirane na izlazu iz firme. Pogledam dole, i dalje imam 3 noge. Uffff, dobro je. Bas je lijepo vrijeme danas, a i lisce je vec skroz otpalo s vecine krosnji. Bas se nekako ugodno i toplo osjecam. Onako kao kadgledam nevinu igru djeteta i psa na travnjaku ispred obiteljske kuce. Ili kao kada sam ispred kamina k'o od majke rodjen. Imam na sebi sako boje koja ide uz svo to otpalo lisce. Naravno da je od samta. Materijal buducnosti. I one reperske "look alike" Timbaland cipele. Al' moje su Sketchers. Ljepse su, a Boga mi i jeftinije. Mislim, nije da nemam ostatak robe trenutno na sebi, samo ostatak nije bas za pretjerano isticanje i hvaljenje. Ovo je cisto bila mala opaska za one koji su me pre(dugo) zamisljali ispred kamina.
Krecem na dzir po Korzu. Mislim , sta cu, nema tu bas puno alternative sto raditi tijekom jednosatne pauze za rucak. Mislim ima, ali nisam ponio uze. Da ne navucem crne oblake kod onih malo pestimicnijih citatelja - ja volim bungee jumping, a Rijeka je prepuna visokih nebodera. Jos jedino bi mogao otici do Tele2 pregledati izbor novih smartfone-a, ali to ostavljam za neki kisni dan.
Sunce me bas puni energijom dok razmisljam kako nikada ne bih mogao imati stan koji nije suncan tijekom cijelog dana. Posto sam ove godine bas u potraznji svog idealnog stana to mi postaje sve vaznije mjerilo. Zadnji pogledani stan je bio super, prepun slobodnog prostora (to je valjda samo zato jer se ja jos nisam uselio u njega). No, uvelike je ogranicen kolicinom sunca tijekom dana, a po noci da ne govorim. Mislim da ce to biti razlog zasto sam odustao od kupnje u zadnji cas. Reci cu samo da javni biljeznik nije bio pretjerano sretan. Pecat je prakticki vec bio dignut spreman da zakuca onakav lijepi precizni ugovor koji bi me zakopao na nekih 30 godina. 30 godina - nista strasno. Odradim to; maknem zemlju sa sebe i slobodan “ko tica”. Ako nece to biti razlog mog odustajanja, biti ce to onda iritantni agent koji me vodio tamo triput da gledamo kroz iste prozore. JA sam nervozni pacijent, kaze on, zato jer ne volim vrvu ljudi i njega i zelim se maknuti malo od centra. A lik je takav da obicno ne dodjemo ni do dnevnog boravka, a vec mu ode prva kutija cigara. Ali on pazi full na zdravlje pa kupuje samo light. Jednostavno nisam htio da na isti nacin zapali mojih 3000 eura dobivenih od provizije. I to je sve.
Lagano kaskam prema robnoj kuci RI u namjeri da kupim neku zdravu hranu jer sam u dusi ipak sportas. Usput, nebi se niti priblizavao Korzu da sam nervozni pacijent koji ne moze podnijeti blizinu ljudi, zar ne? Guzva ispred pulta nije prevelika pa sam odlucio biti smiren. Dok cekam prilazi mi sa strane omanja zena, tamnije puti, zanimljivog kricastog uzorka na sebi. Pita da joj dam nesto kuna. Automatski sam promrmljao nesto tipa: “ne, nemam, necu, hvala vam” ili tako nesto slicno. Ne sjecam se bas tocno. Mislim da mi je to proradio obrambeni mehanizam stecen tijekom raznih iznenadnih prepada agenata iz Tele2 koji novace danonocno na Korzu. Nevjerovatno kako uvijek imaju pravu tarifu za vas. Ni Jehovini svjedoci nisu toliko uporni, no za njih imam lijek – samo snazno zapucam vrata nakon njihove uvodne recenice. Ili ako imam slucajno gripu onda ih samo zapucam, ne vise toliko snazno. U svakom slucaju pobrinem se da shvate.
Vratimo se na zenicu. Proklela me zenica bez zadrske : “Ne im'o ni srece ni zdravlja.” Odstupio sam par decimetara te malo se zamislio moram priznati. Krecem u analizu sam sa sobom. Dakle, srece nemam uopce kad sam na nju naletio, tako da jedino zdravlje malo postaje upitno od sada na dalje. U tom zamisljenom stanju narucujem stvari koje mi je najlakse pokazati rukom preko staklenog pulta te izgledam slucajnom prolazniku kao da komentiram neku umjetnicku sliku na izlozbi. Uzimam hranu. Placam. Ispada mi kuna koja odplese svoje po podu te skoro dolazi u pogresne ruke. Saginjem se bez straha kako bi je spasio od potencijalnih neprijatelja. Spasena. Nikada mi nece u potpunosti vratiti za ono sto sam uradio za nju tijekom zivota, siguran sam.
Hodam dalje i ne vjerujem da mi se to dogodilo, okrecem se u nevjerici...i dalje je tamo. Pitam se kako bi prosao da je Daj Babi Kunu bila na njezinom mjestu. Cisto da je priblizim obicnom citatelju smrtniku: Daj Babi Kunu je na neki nacin zastitno lice grada Rijeke, no recimo ne tipa Claudia Shiffer, to je sasvim neka druga kategorija. Naici cete na nju tijekom citavog dana. Veca je doduse sansa ako ste blize centru grada i ako vam zveckaju kovanice u dzepu. Pitat ce vas kunu te ako je odbijete vjerovatno ce se nasmijati te kazati nesto smijesno. Neki puta digne majicu i pokaze sise isto. Ona me prakticki naucila da je OK u zivotu odbiti.
Dolazim do zebre. Na redu je prvi kombinirani test srece i zdravlja. Steta da mi nema nekog iza ledja da me onako lagano potapsa po bulji za potporu. Onako kao sto to rade skijasima, ali nista like peder ski klub na Bjelolasici. Mislim taman da i je ski klub, lijep je to osjecaj :-). Nakon sto su se izredali svi moguci busevi (pitam se: “zar ove busne linije I inace prolaze ovuda?!!?”) prosao sam neokrznuto. Smijem se. Idem prema Rivi jer sunce od tamo najljepse izgleda. Stigao... i stojim. Provjeravam koliko je sati na sjeni koju radim svojom pojavom ispod sunca te pogadjam u pola sata razlike vrijeme u odnosu na sat. Tocnije, pogledao sam na mobitel. Ne volim nositi satove jer smatram da je vrijeme relativno (nazalost, to je nesto sto nikad necu uspjeti u potpunosti objasniti svome sefu). Mobitel imam jer je to ipak statusni simbol u ovom nasem drustvu, je l' (dok ovo pisem vrtim cackalicu u ustima s lijeve na desnu stranu). Krecem u konzumaciju obroka. Okus je u najmanju ruku cudan, a ja u najmanju ruku zbunjen. Zadnji put kad mi se to dogodilo imao sam 17. Pa razmisljam si ja malo, kako me to zenica sjebala jer uvijek sam uzivao u hranjenju. Bacam ribama cijeli sadrzaj. Okus je jedino dobar za upravo to uciniti.
Izgleda da cu morati kupiti neku zdravu alternativu, posto mi se mascobe ne jedu... ne znam. Nekako mi se uvijek spava kad nabacim koju kilu. Samo cu kratko dodati da je ponekad tesko docekati kraj poslovnog sastanka bez glasnog hrkanja.
Hodam i opet sam nekako zavrsio na Korzu. Deeeeefinitivno nisam nervozni pacijent. Opet vidim zenicu. Na dobrom je starom mjestu, ali sada su zrtve neke potpuno nove. Razmisljam si, ako mi je zgadila hranu, nemam vise zasto zivjeti. Vadim 5kn u kovanicama i lovim ju za rukav. Pitam ju pokornim glasicem: “Oprostite. Bih ja mogao dobiti nazad svoju srecu i zdravlje, te jos malo poslovne uspjesnosti po vrhu ako nije problem?”. Osmjehnula se i dokazala da nije potpuno cudoviste. Rekla da moze i uzela kune, ostao sam skoro bez ruke. Rukav sam naknadno ipak uspio nekako zasiti.
Minutu kasnije vec skakucem po Korzu sretan kako sam vratio sve na nulu - odmah je sve izgledalo bolje. Naprimjer, moja ogromna mjesecna rata za auto predstavljala je sve manji i manji problem u mojoj glavi. Cak me ni kretanje eura gore - dole ne brine. SDP na vlasti? Ma zaboli me, nek' zapale drzavu….
Razmisljam kako bi bilo fora umjesto klasicne pretplate na Tele2 potpisati pakt sa zenicom. Recimo, paket da se zove “medju nama”. Iako je to nemoguce u nasem slucaju, zbog nepremostivo velike razlike u visini, naravno. I recimo da bi u tom paketu bilo ukljuceno 500 besplatnih minuta srece. Ili da se alternativno radje vidjam s Daj Babi Kunu? Ona me uvijek znala oraspoloziti bez nadoknade. Teska je to odluka. Pogotovo uzevsi u obzir da mala zenica nije dignula majicu pa ne znam kako da ih pravedno usporedim. Evo probati cu….
Daj Babi Kunu:
GSM frekvencija: niski tonovi
Dimenzije: 1.65m, 6-ica (objesena, ali 6-ica)
Tezina: negdje oko 85kg
Kuciste: veliko te radi kvalitetnu sjenu
Glavni zaslon: 16 milijuna boja, vizija 1:1; uoci te obicno vec izdaleka
Operativni sustav: vino Veseljak (botelja 0.75 l)
GPS: potpora satelita; ucitana karta sireg centra Grada Rijeke
Video Player: da, po defaultu se vrti osobni uradak dizanja majice u zrak
MP3: da, stariji model (radi jos uvijek na kovanice)
Interna memorija: 1 dan, no uveliko ovisi o operativnom sustavu
Maximalno trajanje razgovora: do jedne minute
Ne Imo Ni Srece Ni Zdravlja:
GSM frekvencija: visoki tonovi
Dimenzije: 1.43m (balone vidio nisam - pusto nagadjanje: velicina mandarine)
Tezina: negdje oko 45kg - ukljucujuci metalni dnevni utrzak
Kuciste: maleno - kompaktno
Glavni zaslon: VGA; vizija 1:7; iznenadni prepad iz neposredne blizine - odozdo (pogledati pod dimenzije za objasnjenje)
Opeartivni sustav: Dvodnevni tecaj voodoo magije kod starog Viktora (polozeno u hotelu Bonavia 2004.g.)
GPS: potpora satelita; ucitana karta sireg centra Grada Rijeke, no takodjer Marinica, Rujevice i Pehlina
MP3: ne
Video Player: ne, preskupo
Interna memorija: 7 dana
Maximalno trajanje razgovora: koliko hoces
Dakle, ostaje mi da odabrem jedan od ova dva prestavljena modela. Rekao bi da je najvaznije kako mi odredjeni model lezi u ruci, ali ne znam da li imam zeluca za takvo nesto. Mislim da cu svratiti do Tele2 po konacnu odluku. Jedva cekam da padne prva kisa…..
Post je objavljen 04.01.2012. u 15:41 sati.