„ Potpuno prepoznajemo postojanje samo onih ljudskih bića koja volimo.
…
Čista ljubav spram stvorenja nije ljubav u Bogu, nego ljubav koja je prošla kroz Boga kao kroz vatru. Ljubav koja se posve odvaja od stvorenja da bi se uzdigla do Boga i odanle se spustila zajedno s Božjom tvoračkom ljubavlju.
Tako se sjedinjuju dvije suprotnosti koje razdiru ljudsku ljubav: voljeti voljeno biće takvo kakvo je i htjeti ga iznova stvoriti.
Lažna ljubav prema stvorenjima. Vezani smo užetom za sve ono za što je moguće vezati se,a uže uvijek može puknuti. Isto smo tako vezani užetom za lažnog Boga, Boga kojemu je ljubav također vezanost. Ali za pravog Boga nismo vezani pa nema užeta koji može puknuti. On ulazi u nas. Samo Bog može ući u nas. Sve ostalo ostaje izvan nas, a nama su poznati samo različiti stupnjevi i smjerovi napetosti koji se prenose na uže kad se pomaknemo mi, ili to drugo.
Ljubavi je potrebna zbilja. Ima li što okrutnije od toga kad shvatimo da u tjelesnoj pojavi volimo lažno biće? To je još okrutnije od smrti, jer smrt ne mijenja činjenicu da je voljeno biće postojalo.
To je kazna za zločin što smo ljubav održavali na životu maštom.
…
Voljeti čisto znači pristati na razmak, obožavati slobodan prostor između sebe i onog što volimo.
…
Iste riječi (npr. muž kaže ženi: volim te) mogu biti obične ili iznimne, ovisno o tom kako su izgovorene. A to kako ovisi o dubini dijela bića iz kojeg dolaze,a da tu volja ne može ništa promijeniti. I čudesnim će suglasjem dodirnuti isti dio u onoga tko ih sluša.
…“
Iznimne misli velike francuske filozofkinje Simone Weil (1909.-1943.), kojoj se uvijek vraćam. Dopire do biti stvari, ogoljuje, razotkriva…ne bježi, ruši laž i ideologiju (ma koja god bila). Za neke možda je to previše…ali meni je „taman“.
Čitajući njene misli zaista protrnem:
„ Ljubav je znak naše bijede. Bog može ljubiti (samo) sebe. Mi možemo ljubiti samo nešto drugo.
Moramo ljubiti Boga, ali ne zato što Bog ljubi nas. Moramo ljubiti sebe zato što Bog ljubi nas. Kako bismo ljubili sebe bez te pobude?
Ne bismo mogli ljubiti sebe bez tog zaobilaznog puta.
…“
Post je objavljen 04.01.2012. u 13:19 sati.