Da, EU-ro skeptik sam, i da, ovdje ćete čitati o jednoj vrlo dobro upakiranoj "istini".
Priča o pretpristupnim i pristupnim fondovima.
Rečenica koja je jako česta, pogotovo sa nastavkom... "poljoprivrednici će moći dobiti....".
Priča se o projektima, IPAR, SAPAR...i sličnim kraticama koje zapravo jako malo govore.
Što to treba uraditi kako bi Vi ulovili tu "zlatnu koku" i osjetili blagodati EU na svojoj koži?
Prvo i osnovno, čeka Vas nevjerojatna borba sa administracijom, ali ne samo sa onom u našoj državi, nego i sa EU ropskom. Tamo vrijede pravila, kako napisati projekt, koje papire trebate, pa sve do toga koji font slova ćete koristiti. Za sve postoji pravilo.
Ukratko, ako to pokušate sami, u najbolju ruku ćete potrošiti mjesece na slanje i ispravljanje dokumenata. Ukoliko imate novaca, možete se obratiti "savjetnicima" koji će vas koštati, jedan dio "kolača". Da, naravno, njih plaćate unaprijed.
Recimo da ste dobili papire o vlasništvu, imate sve 1/1, podižete hipotekarni kredit, "prati" Vas poslovna banka, ponosni ste jer imate priliku vratiti i 50% sredstava koje ćete uložiti.
Za sada izgleda teško, ali možda i vrijedi truda...
Ali... kada sve to imate, povrat sredstava je moguć SAMO ako postojanjem na tržištu, godinu dana, dokažete kako je vaš projekt ekonomski isplativ.
Što se dogodi ako nije? To "tržište" koje "slobodno i otvoreno" nije Vas prepoznalo (čitaj nisi dovoljno velik, dotiran, reklamiran...) banka sjeda na "svoje" a ti...ostaješ bez ičega.
Poslovni rizik. Je, tako to zovu. I bili bi u pravu kada bi svaka zemlja jednako stimulirala svoju poljoprivredu...ali nije. One "stare", iz prvog kruga EU jedinjenja, imaju potpore i duplo veće nego ovi novi, pitanje je koliko se vaša proizvodnja uklapa u KVOTE (planska EU poljoprivreda), i koliko se uopće sviđa onima većima... Kakvi ste sa kristalnom kuglom za neki od zakona koje će izlobirani vjećnici donijeti na svom, hvalevrijednom okupljanju?
Dobro, ali to ionako čeka svakoga, gdje je "point"?
Znači na tržištu ste, izborili ste se za plaćanje robe, izvozite, uspješni ste, i sada u dvije tranše, dobijete 50% novca nazad. Obrtni kapital. Ludilo...
Neću o psihologiji pijanog milijunaša, koji odmah to investira u još opreme (što je najčešće).
Kako je moguće da jedna kapitalistička tvorevina kao EU "poklanja" novce?
Odgovor jednostavan. Ništa time ne gubi!
Razlozi jednostavni.
- Banke koje vam izdaju kredit su iz EU, njihovo kreditiranje "oplođuje novac", plaćate namete, usluge, komitent ste, hipoteka se nalazi kod njih, a papiri su "čisti"...
- Poslovni krediti nisu "jeftini", čak i kada se priča o malim postocima, (tipa 3,5%, domicilna država, Vaša zemlja sufinancira kamatu)...dakle jednim dijelom se i zemlja iz koje ste vezuje još više uz banku
- Nabava materijala. Otkriti ćete kako postoji lista roba koje zadovoljavaju tražene standarde. Oprema uvijek treba biti NOVA, a gle čuda, famozni certifikati koji se traže su oni, baš iz EU. Drugim riječima vaš kredit služi za financiranje raznoraznih kapitalističkih "giganata" i "mastodonata" koji zapravo liče na...naša brodogradilišta.
- I na kraju...NOVAC. Recimo kako je prosječna kamata 7%. Rok plaćanja 5 godina. Znate li koliko je to novaca? Točno 50% više od onoga što ste uzeli kao kredit. Jednostavnije rečeno, neka EU banka je radi obilne potpore svoje države, sredstava centralne banke po maloj kamati, svoju ZARADU (kamate), glumeći dobročiniteljicu, "dala" onome tko može pobijediti na ruletu "slobodnog tržišta". Pri tome je postotak uspješnosti / prolaznosti puno ispod 50%.
Vi ulazite u rizik koji Vas košta svega. Oni ne gube ništa.
Želite li takve "poticaje?
Jesu li toga vrijedni?
Sigurno ne izgledaju više kao "zlatna koka" pa me nije briga.
Sretno na Referendumu!
Post je objavljen 03.01.2012. u 19:51 sati.