Vraćaš se noćas na moja vrata, s prokleto poznatim osmjehom , u ruci ti poklon umotan u celofan kajanja s najvećom mašnom iskupljenja, stojiš tako minut ili dva, napetost se da rezati britkim nožem , a snijeg se puši oko tvoje glave, par pahulja ti se zaplelo u trepavice,,,,
„ Oprosti, zajebo sam stvar! “ – nisam od tebe očekivala ispriku u glavu, više ono poznato izvlačenje, izmotavanje, prebacivanje krivnje na moju stranu veze,.. Uspio si me ostaviti bez teksta na kratko, i to je tvoj uspjeh, znaš i sam. Pribravši se, i pomalo postidjevši stare isprane pidžame na sebi , koja je još samo imala obrise lila boje, ispružih ti ruku iza leđa u znak dobrodošlice, što li...
Ponovno si ušao u moj mali svijet, u moj dom , gdje si već odavno utabanjao svoje staze, i svaki dio njega poznaješ..uostalom kao i svaki dio mene.
Došavši ovdje večeras znao si da ne dolaziš po poljupce, po sex, po zagrljaj. Previše dobro si me poznavao da bi to očekivao. Ali si pokušao doći po zrno oprosta, koji je preduvjet za sve drugo što noćas tako želiš...
Poslušala sam te, možda u jednu ruku i razumjela, k vragu, jesam – razumjela sam te, ali ti nikada i nikako neću pokazati!
Kako pokazati razumijevanje za prevaru , iako sam ga imala na pretek.?? Znala sam zašto si ti sve uradio, prokleto sam razumjela svaku tvoju rečenicu i teškoću kojom si je izgovarao.
Gledala sam te u oči i pokvareno uživala u košmaru koji je buktao u tebi dok si slagao suvisle rečenice,,,a nije bilo potrebe za njima,,ionako sam sve znala,,,znala više od tebe...
Uživala sam gledajući te u oči, i čekajući tvoja objašnjenja, tvoja preklinjanja, isprike i možda pokoju laž... znala sam unaprijed kojim ćeš se riječima poslužiti, i nisam pogriješila.
Kada je monolog napokon završio, ustala sam se , natočila sam nam po čašu crnog vina , dopustila ti da otpiješ gutljaj, i rekla „ Sad bi najbolje bilo da odeš, sve što si mogao napravio si,,, daj mi vremena i prostora...“
Otišao si , vidjela sam ti po pogledu da ti je žao, da posao smatraš na pola obavljenim, da se košmar u glavi nije smirio... Trebao si siguru, rezultate, trebao si mnogo toga,,a dobio vremena, pretek vremena ,,koji meni treba , a koji je tebi patnja.
Sretan ti Božić, uživaj u samoći ljubavi
Post je objavljen 03.01.2012. u 19:41 sati.