Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/khalla

Marketing

Veži me i tako nemam gdje...

Kažu da je brak utočište, oaza mira, luka... strah me. Sebe, i svojim razmišljanja o braku. A česta su. Bojim se vezanja za nekoga cijeli život. I nije bit samo u vezanju za njega, valjda sam ga odabrala, zavoljela, upoznala, ali,,, Bojim se te noći kada ću pod prstima prebirati zlatni okov s prstenjaka, da će noć sama od sebe nametnuti pitanje; od kud me ovdje??
Znam sebe dovoljno da sam svjesna svojim misli, razmišljanja, svog perfekcionizma, svjesna sam da su moja previranja u glavi prevelika za vezanje do kraja života.
Možda su moj akrila prerasla ovu sredinu u kojoj si tu da šutiš i trpiš, da se kad poslužiš večeru mužu, djeci i svekrvi , uhvatiš desnom rukom za rub terase i samo tiho prosikćeš – u pičku materinu. Jer to je sve što možeš učiniti. Sve jer za više nemaš potporu, znaš da je nemaš. I nemaš se snage boriti protiv predrasuda, tračeva, osuda,,,
Možda je moj problem što previše razmišljam, što ne vidim bijelo nego crno, što mislim na sutra a ne na danas i sada. Znam da bi jedne noći moj trenutak u kojem bih osjetila svu tjesnoću svijeta u svojim grudima došao, i da bi jutro sa sobom donijelo breme nezadovoljstva, tugu, želju, taj snažni koktel emocija kojima nije mjesto pod tim krovom, s tim čovjekom,,,
Kažu da kad upoznaš čovjeka s kojim si spreman dijeliti ostatak svog života sve ovo o čemu pišem nestane u trenu, ali kako moje misli mogu nestati. A misli se najviše bojim. One bi me odale. Njima bi bilo pretijesno.
Ja se bojim da se ne ugušim u okovima zlatne burme, ma koliko ga voljela, ma koliko mu se davala, i bila spremna sve za njega učiniti, pa i umrijeti .
Ne želim da moj brak jednog dana postane institucija, mjesto na kojem ćemo se susretati, na kojem ćemo graditi savršenu sliku o jednoj obitelji,,, ne želim se uhvatiti kako plačem i pitam se gdje sam i što radim tu,,,
Ne želim da nam se ljubav istroši s vremenom, i ne želim jednog dana početi prezirati iz dubine duše njegove mane koje su mi danas simpatične,,,a tada bi mi mogle postati gadljive i nepremostive,,,
Strah me mene takve.

Post je objavljen 03.01.2012. u 19:33 sati.