Ne uklapaš se u moj svijet. Skrojen po mjeri. I ne želim mijenjati svoje okvire , razmicati ih u nedogled kako bi utrpala tebe, skupa sa tvojim bremenom , u svoju savršenu sliku. Možda je to suluda vizija, koju je nerealno i nerazumno sprovoditi u djelo, ali imam dovoljno godina, dovoljno hrabrosti i ono malo ludosti da se usudim. Da se usudim proturječiti tebi, njima, svetinjama…
Znaš, nikad te nisam zamišljala u svom svijetu, čudno ali nisam. I nikad nisi imao glavnu ulogu u mojim dječjim i zaigranim snovima o jednom životu, istom putu i vječnoj ljubavi. Kad malo bolje razmislim, nikad nisam ni uživala takve snove. Možda uopće nisam sanjar…
Ali radi jedne prelijepe slike , vrijedne izloga nisam spremna mijenjati sebe. Malo je prekasno za promjene,,,
Na mojoj slici s naslovnice albuma smijem se ja, ovo mali čudo u meni. Čudo koje je promijenilo moj život iz temelja, ali ne i mene samu. Ostala sam ona ista, koja je spremna umrijeti za ljubav, izgorjeti od osjećaja, ali i ona koja nije spremna prodati svoje ja da bi stvorila idealni privid sreće i obitelji….
Spremna sam ti pružiti dovoljno prostora u svom životu, i plodno tlo za neke nove snove, koje možda budemo jednog dana skupa odsanjali…. Samo toliko mogu, znam i obećavam….
Sve ostalo su samo tuđi snovi …
Post je objavljen 03.01.2012. u 19:28 sati.