Nikad nisam znala u pravi trenutak pokazati pravu emociju. A imala sam je. Skrivenu negdje duboko u sebi, čija me snaga gušila, ali jednostavno maska koju bih navukla na lice bila je preskupa, prekvalitetna i preteška da bi tek tako spala i odala me.
Pitaš me jesam li sretna... Pitam se izgledam li ti tako...
Pogledom pomilujem sve što sam stvorila, svoj mali dom, tvoje oči na licu svog djeteta, i tvoju ruku na mom ramenu i osjećam da bi grijeh bio tražiti više... Samo ti neznam to reći. Ja, koja sam s riječima uvijak najjača bila, ja koja sam riječi koristila za riješavanje svih životnih situacija, ja koja riječima baratam kao ostale žene kuhačom,,,ja sam ostala ko pizda šuteći na tvoje malo pitanje...jesam li sretna???
Pogledam te milo ponadavši se da ćeš pročitati odgovore između mojih zjenica ..
Sretna sam iako sam ponekad jako umorna, iako te ponekad tako grubo odbijem i okrenem se na drugu stranu kreveta, sretna sam iako vičem na tebe kad zakasniš na večeru pa je moram podgrijavati, sretna sam iako imam trenutaka kada brak pošaljem u tri neke stvari i poželim s prijateljicama otići u disko i ubiti se alkoholom , sretna sam iako te ponekad ne želim vidjeti po cijeli dan jer me prosto živciraš, sretna sam iako noćima ne spavam jer me bole prvi zubići našeg sina, sretna sam iako sam sebi uskratila skoro svakodnevne posjete kozmetičarki i frizerki, sretna sam iako se ne sjećam kad sam zadnji put obukla dopičnjak , sretna sam iako ovo ljeto neću vidjeti ni m od mora jer ti nemaš godišnji odmor, sretna sam iako možda i nisam htjela ovakav život...
Pročitaj me konačno... zaista sam sretna.
I grijeh bi bio tražiti više...
Samo se nekako bojim priznati,,da mi sreća ne bi isklizla iz ruke, kao i sve stvari do kojih mi je nekad bilo stalo ...
Post je objavljen 03.01.2012. u 19:22 sati.