mama, nemaš pojma kako je to dosadna knjiga.... da crkneš od dosade.
zamisli... on ti prvih petnaest strana piše samo zašto je to pisao.
i kako je prvo htio pisati o djevojčici ljudožderki
i kako je onda ležao na podu i razmišljao koliko nogu ima kit,
pazi... koliko nogu ima kit!
i nije znao... pa nije znao kako dalje,
a onda mu je jedan konobar rekao da treba pisati samo o stvarima koje poznaje ili koje je vidio,
pa je onda opet legnuo na pod
i razmišljao...
na petnaest strana...
da crkneš od dosade.
PRVA, DRUGA, TREĆA... ČETA
...
bile smo nas tri i sjedile smo za stolom; pod se te večeri nije činio kao zgodno mjesto za raspostrti se po njemu...
nije bilo mjesta patosu,
i bio je to tako dobar stol...
i ja sam na koncu sve ispričala.
baš sve.
sva u zanosu demaskirala sam se iz normalne osobe
i dok su nam suze curile... od smijeha
prva je rekla... nevjerojatno, zbilja nevjerojatno, od toga moramo napraviti film.
druga je rekla... moramo! to će biti hit!
ja sam rekla: ok onda... ti ćeš glumiti, a ti... ti ćeš to napisati.
ja ću biti samo (tu sam se naklonila sa smješkom) - "prema živom uzorku".
ja to ne kanim napisati.
u tom je času došao konobar i poklonio nam drugo piće jedne te iste večeri... kao da nas poznaje,
a ja sam ga pogledala i rekla -
žena nekad treba pisati o stvarima koje ne poznaje i koje nije doživjela.
pa eto...
trenutno pišem o djevojčici ljudožderki,
a povremeno onda ležim na podu ovdje i na petnaest strana obavještavam vas o tome.
... da crkneš od dosade.
ali znam kako dalje.
p.s.
na slici...
jedna je dugokosa crnka.
jedna ima noge do ramena.
jedna ima odstajale masnice na koljenima.
ono s lijeva... to je valjda Oscar.