Marketing
Idila sivih tonova
Darko Tuševljaković: "Senka naše želje", SF-roman, Čarobna knjiga, Beograd, 2010.
Industrijski grad na obalama dviju velikih rijeka poprište je odrastanja i sazrijevanja glavnog junaka ove knjige. Dječak još uvijek čvrsto usidren u sivoj idili riječnih obala i tvorničkih dimnjaka, okružen vjernim prijateljima i nasmiješenim djevojčicama, provodi ljetne praznike ne mareći puno za svijet odraslih u kome uvijek ima nekih problema. Ali, to će mu ljeto promijeniti život.
Tajanstveni član dječakove obitelji je stric koji je iz grada u svijet otišao dok se dječak još nije ni rodio. Stričeve razglednice, a još više dječakova mašta, preoblikovale su nikad viđenog rođaka u osobnog idola, smjelog putnika i istraživača, formirale su od njega uzor i objekt stremljenja dječakove mašte, snova i želja. I on želi otići, i on želi biti kao i stric, ali jednog dana, ne još, sada je ljepše s prijateljem puštati zmaja i s djevojkom odlaziti na tajna mjesta.
Ali, stric je nenadano najavio svoj dolazak. Osobni junak dolazi ti u tvoj dom, spavat će pod istim krovom kao i ti, raduješ li se zbog toga? Dakako, iako je otac pomalo bijesan, a majka pomalo zbunjena, a ne znaš zašto. Zašto se ti raduješ dok tvoji najbliži strepe? Tko to zapravo dolazi?
Izvrstan roman Darka Tuševljakovića otprilike do polovice maskiran je u roman o odrastanju, u niz nevjerojatno poetično ispripovijedanih stranica, u slike u kojima misao postaje pejzaž, krajobraz se premeće u raspoloženje, raspoloženje potiče na akciju, dječačku akciju dakako, a akcija posljeduje očekivanom reakcijom: ushićenjem, oduševljenjem, romantikom, pokojim prijateljskim bubotkom, neizbježnim roditeljskim prijekorom…
Teče jedno djetinjstvo za koje bismo i nakon stotinu stranica rekli da je bezbrižno, nižu se zanimljivi likovi, njihove osobnosti iskaču iz sivila sredine, saznat ćemo i poneku od njihovih pretpovijesti. Ali sve se mijenja dolaskom tajanstvenog gosta.
Prvi tračci sumnje javljaju se kao reakcija na stričeve morbidne priče, a zatim se postupno atmosfera potpuno preokreće, postajući sve napetija, sve čudnija, sve strašnija. Najprije detalji kod kojih jeziv učinak dolazi od trenutačnog preokreta, a zatim i čitave dinamične epizode neizvjesnih i uvijek potencijalno sudbonosnih ishoda, pretvaraju ovaj roman kako se primičemo kraju u sve očigledniji horor.
Preko pola svijeta, od Havaja do Pančeva, u život i svijet dječaka odraslog u hladnoj mehanici i atmosferskoj kemiji industrijskog grada stižu sile iskonske i strašne koliko i sam svijet, bogovi razbješnjelih dalekih vulkana sukobljavaju se sa sasvim lokalnim bogovima obitelji, prijateljstva i ljubavi, i u tom srazu, preko neizbježnih žrtava, preživjeli kroče u novi svijet u kojemu barem više nema laži i mračnih tajni koje su uništile onaj prethodni.
Svođenje računa ne zaobilazi ni odnose koji su postojali prije tog uznemirujućeg raspleta: ponešto će trebati progutati, ponešto oprostiti, ponekom lažnom nadom još malo grijati dušu, i, taman dovoljno za epilog, kročiti u novi život nimalo jači i nimalo hrabriji nego prije.
I ovim se romanom Darka Tuševljakovića nastavlja rastući trend i produžuje već dojmljivi niz odličnih romana nove srpske fantastike, pretežno više ili manje bliskih hororu, kojima je primarna odlika izvrstan pripovjedački stil, u sprezi s nadahnutim i maštovitim natjecanjem u idejama, u kombinatorici klasične, futurističke i folklorne fantastike. U tom trendu Tuševljakoviću s ovim romanom bilježim i novi doprinos već sasvim dojmljivoj menažeriji jezovitih nadnaravnih negativaca.
(Objavljeno u Glasu Istre, 3. rujna 2011.)
Post je objavljen 02.01.2012. u 20:03 sati.