Marketing
Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. siječnja 2012. godine
Iskorak je put do sreće
Nadvila se zabrinuta Gospa nad smušenu dječicu, umornu od lutanja i iscrpljenu od traženja, bespomoćnu pred izazovima vremena i uplašenu pred odrazom vlastitih lica što raslinuta izniču iz sjena prošlosti. Provlačimo se kroz svakodnevicu, pritisnuti davnim teretima, tonemo u dane koji odavno ostaše iza nas, vukući sa sobom tugu i bol, patnju i uvrede, promašaje i padove, nedovršena snatrenja i neispunjene želje. Dok tražimo izlaz iz začaranog kruga, predbacujući sebi pogrešne odluke i potencirajući nerazumijevanja bližnjih,
duboko uronjeni u grotlo sjećanja, ne vidimo i ne zapažamo stvarnost sadašnjeg trenutka, ne poronalazeći čvrsti oslonac u mijenama trajanja. Opterećujemo se onim što ne možemo promijeniti i tražimo se tamo gdje nismo, u onome što ne pripada našim životima, što presijeca naše putove i što se protivi volji Božjoj. Mnogi hodočaste u Međugorje bolesni i izranjeni, inficirani savjetima lažnih proroka i umorni od lutanja na stranputicama. U potrazi za srećom odoše dječica u tamu prošlosti, prepustivši duh psiholozima i magima, uzdajući se u ljudsko znanje zatrovano podvalama kneza propasti.
A trajanje u vremenu, ma kako izgledalo zakomplicirano i zamumuljeno, za one koji znaju živjeti u jednostavnosti, koji se ne opterećuju nepotrebnim brigama i ispraznim planovima, postaje radost i neprestana zahvala za sve darovano, dobro i prividno loše, za sve kušnje i poteškoće u kojima se kali mudrost vjere. Gospin poziv na potpunu predanost i otvorenost Ocu, jest melem koji liječi duše jer iz povjerenja prema Onome koji sve pretvara u dobro izrasta nada i nepomućeno veselje, ustaljuje se mir i sigurnost. To je jedini put prema sreći, a sve drugo što nam se nudi donosi kratkotrajna rješenja, privid i razočaranje. Zato nas Gospa i savjetuje da često pristupamo svetoj ispovijedi, da u ruke Gospodinove predamo sve naše patnje, sunnje i boli, sva naša nebulozna trabunjanja, sve grijehe što ih napravismo mišlju, riječju, djelom i propustom. Jer Isus je onaj koji oslobađa, liječi rane i otvara zaslijepljene oči, koji nam pomaže da pobijedimo sjene prošlosti i da živimo za sadašnji trenutak, neopterećeni strahovima i nesigurnošću, imuni na smicalice koje nam podmeće zavodnik od početka, grebući ožiljke već zacijeljenih rana.
Gospa nas vodi povjerenju u ljubav Gospodinovu, poučava nas da se čvrsto držimo Križa, jedinog sigurnog oslonca na vjetrometini svijeta, jedine nade koja nikada neće iznevjeriti, jedine istine ispunjene spasom i milosrđem. Bog nas nikada ne ostavlja same, a pogotovu nam je blizak u boli i očaju, u trenucima kad nam izgleda da su nas svi napustili, u časovima kad tama zloga nemilosrdno pritišće svjetlost duše i guši otkucaje srca. U danima kroz koje prolazimo, u zagušljivosti koja nas stišće mračnim obručom laži, Prečista nas poziva da je slijedimo, s krunicom u srcu i molitvom na usnama, da iskoračimo iz kaljuže podvala i dima omamljenosti, da krenemo putem koji nam neprestano pokazuje i napustimo smjerokaze besmislenih traženja, da se priklonimo Onome u kojem je sva istina i punina. Poziva nas na susret s Onim koji će nas izvući iz uzaludnih lutanja, u kojemu ćemo konačno naći mir i radost i jednom zauvijek prekinuti s kucanjima na pogrešna vrata. Jer u zagrljaju Gospodinovu prestaju svi strahovi, rađa se nada i cvjeta istina, buja sreća i prosijava se nebeski sjaj, krijepi nas vječna glazba i miluje povjetarac nježnosti. To je trenutak u kojem ljubav nadvladava svu uplašenost i sumnju, sve zebnje i sva neznanja, čas u kojem lakomislenost ustupa mjesto jasnoći i povjerenju, radost u kojoj kopne i nestaju sva naša trpljenja, patnje i nesigurnosti. To je iskustvo topline u kojoj hlapi mržnja, zavist, zloba i ljubomora, u kojoj nestaje pohlepe i požude, u kojoj raste cvijet ljepote i otupljuju bodlje samosažaljenja jer nam je vraćeno dostojanstvo djece Božje.
Zato nemojmo suditi da ne budemo suđeni jer kako ranjeno srca može dokučiti tajnu drugih srdaca koja su jednako pogođena zlobom i izokrenutošću. Ako su nečija djela naopaka, to još uvijek ne znači da su napravljenane pri punoj svijesti slobodne volje, već ih osoba, u strahu i zavedenosti, bježeči pred samim sobom, često čini u samoobrani, odupirući se ugroženosti, nemilosrdnom tlačenju i hajki u tijesnom u kavezu svijeta. Radije molitvom pomognimo da i drugi progledaju, da se trgnu i pronađu put do sreće, da iskorače iz zvjerinjaka nevjere, da nađu mir vlastitoj duši i dobrim djelima otkupe zablude prošlosti. Jer puno je zavedenih, ali ipak su u manjimi oni koji su se svjesno, dušom i tijelom priklonili ocu laži da bi mu služili i ravnali se prema njegovoj izopačenosti. Doduše, trenutno imaju vlast i moć, ali će uskoro pokleknuti pred svjetlošću Bezgrješnoga Srca.
Post je objavljen 02.01.2012. u 14:03 sati.