Marketing
Prvi dan...
.
.
.
Prvi dan...
Jutros sam se probudila s prisjećanjem na dan prvi prvoga u Novoj godini. Kvartet tenisača je hrabro zagazio s druge strane mreže skupa sa prvim jutarnjim zracima.
Deset sekundi pozdrava suncu. Sutra još deset sekundi. Tako mi je rekao bivši poslodavac kada me je pozvao da ga posjetim zadnjeg dana u staroj godini. Rado bih ga zaobišla ali nada da ću konačno dobiti dvije zaostale plaće koje mi duguje dvije godine bile su jak razlog da ne izbjegnem taj susret. Priča je bila kratka. Pouka također. Gazda reče kako je djelotvorno gledati u sunce. Svakim danom vrijeme gledanja u sunce treba produžavati za deset sekundi dok se ne dostigne 45.ta minuta i onda treba smanjivati vrijeme gledanja do 15. minuta dnevno. To je garancija zdravog života.
A, plaća? Tu gledanje u sunce ne pomaže. Gledanje u gazdu, također...
Ostale su mi Bače. I gledanje u sunce. I našu mladost, Tuđmanovu mladež...
. 
. 
.
.
Salsa party na pijesku prvoga dana prvoga mjeseca Nove godine.
Gledam ih & uživam. Plešu u ritmu mladosti. „Žbirac“ ne radi, ali kao da radi.
Oni su naša budućnost. Naša radost. Naše sunce...
Zato gledam u njih, u njihov čvrsti korak, u ritam života, u njihov pogled...
Pozdrav mladosti...
A, ni sunce nije za odbaciti...
.
Vrijeme, vreme, vrime je pozdrava; Zdravi & veseli bili!
.
. 
. 
.
Post je objavljen 02.01.2012. u 10:46 sati.