Angeli
Haljina snježna reljefom tvog tijela
vjeđe otvara, dok te mjesec crta
k'o leptiricu sred raskošna vrta,
jer je u svemir svjetlost unijela.
Sanjiva poza priča je cijela
u noći zvijezda. Tamo preko rta
osjetih bliskost razdragana hrta,
jer je uza te i dubina bijela.
Pa, taj ti osmijeh što na usni titra,
pa, te ti ruke niz bokove päle;
pa, ta ćud tvoja i spora, i hitra –
sve su to slutnje u mom srcu znale;
bit ćeš nebeska i kad zamre citra,
al' u pjesmama što su s tobom cvale.
(Zadar, 31. prosinca 2011.)
Post je objavljen 31.12.2011. u 15:57 sati.