Marketing
Živjela 2012.
"Želim da vas ne boli ono što vas je boljelo,
da vas voli ono što vas nije voljelo,
želim da budete potrebniji drugima, nego oni vama
da želite i možete više nego što vam treba,
a da sve što vam pretekne podijelite sa onima koji ne mogu kao vi,
Ne uzimajte mnogo više nego što dajete
da vam ono što imate ne bude manje od onoga što nemate
želim da nova godina ima više sreće sa vama nego prethodna"
D.Radović
da vas voli ono što vas nije voljelo,
želim da budete potrebniji drugima, nego oni vama
da želite i možete više nego što vam treba,
a da sve što vam pretekne podijelite sa onima koji ne mogu kao vi,
Ne uzimajte mnogo više nego što dajete
da vam ono što imate ne bude manje od onoga što nemate
želim da nova godina ima više sreće sa vama nego prethodna"
D.Radović
Jedna od mnogih zdravica za Novu godinu ali meni se posebno dopada. Zato sam je stavila na moj blog ali ma kako početak svake godine predstavlja zajednički korak želila bih da ipak napišem nešto osobno ovoga puta.
Kakva je bila moja prethodna godina?
Bila sam zdrava.
Posao je išao manje-više od ruke.
Nisam mijenjala ni stan ni auto a i ovaj laptop na kojem pišem je još uvijek dobar.
Kupila sam ponešto odjeće, malo više cipela i najviše torbi jer su moja slabost.
Izbrisala sam nalog na fejsu sa 5000 prijatelja (priznajem precijenila sam se), napravila nalog na google+, stekla nove prijatelje ali su mi i poneki stari, iako samo virtualni, nedostajali, pa sam se vratila i fejsu. Doduše, sada imam mnogo manje prijatelja na novom nalogu ali kad saberem sa onima na google+ svodi se na isto: opet sam puno i prepuno na socijalnim mrežama.
Bila sam nakon dugo godina na "pravom...pravcatom" godišnjem odmoru u Italiji sa mojom ljubavi i njegovim klincima. To je bilo upoznavanje s djecom. Doduše kratko je to vrijeme bilo da bi se mogli zbližiti ali bio je to početak i po mojoj ocjeni uspješan. Ne znam šta bi oni rekli ali ja sam bila zadovoljna.
A da...moja ljubav...moj Zoran. Iako sam ga ostavila kao posljednju tačku u mom rezimiranju prošle godine, njemu, zapravo pripada prvo mjesto...ok, drugo...poslije zdravlja...ali to se ne broji. Moj Zoran... daleko... ja ovdje na Zapadu... on na Balkanu... ali opet tako blizu zahvaljujući ovoj mašini. Neka se niko ne smije, ali ja svoju jutarnju i svoju popodnevnu kavu pijem s njim, doduše na razdaljini od tisuću kilometara i pred ekranom laptopa, ali opet tako blizu da ponekad...glupost...vrlo često, imamo osjećaj da se možemo dodirnuti. Za dodire su nam bili na raspolaganju samo četiri susreta, svaki po dva tjedna (uključujući i pomenuti godišnji), ali mi uvijek kažemo da ljubav ne treba samo dodire nego i razgovore kao i šutnju. A toga se iskajpamo svaki dan do "da više ne može" (ŽIVIO SKYPE!).
A ta naša ljubav, i pored svih prepreka na koje je nailazila, opstala je i ne smanjuje se...naprotiv...sve ju je više. Ima je toliko sa obje strane da bi mogla preživjeti sva ova tornada i zemljotrese koji su ove godine harali našom planetom.
Sta očekujem i zahtjevam od slijedeće godine?
Ništa puno. Zdravlje i još par sitnica koje mogu a ne moraju da se ispune.
Povratak kući, možda? Zavisi od nekih stvari na koje nemam uticaj ali želja je tu pa je navodim.
A do tada dobru internetsku vezu između Zapada i Juga i malo više prilike za susrete sa Zoranom (ipak je dodir lijep, iako nije najvažniji u ljubavi).
Zar nisam skromna?
Svima koji zalutaju na moje stranice želim sretnu Novu godinu i budite skromni u željama. Što ih je manje veća je mogućnost da se ispune i bićete sretniji.
Post je objavljen 31.12.2011. u 12:23 sati.