Na iznenađenje svih desničara, nacionalista i onih što im je HDZ rođenjem instaliran u svijest, iako je Kukuriku koalicija pobjedila na izborima, 5. 12. 2011. je svanuo novi dan. Na iznenađenje svih ljevičara, reformatora, socijalista, crvenih i bivših članova partije, iako je Kukuriku koalicija pobjedila na izborima, 5. 12. je svanu isti težak, tmuran, recesijski, starim problemima opterećen dan. Naravno, Vlada je tek ustoličena, ministarstva su tek podjeljena, tako da je prerano za donosit neke ozbiljnije zaključke o radu i potezima Milanovićevih trupa, ali i u ovih nekoliko dana su se dogodile nekakve stvari koje mogu biti naznaka budućih postupaka vladajućih i oporbenjaka.
Za početak moram priznati da me novi premijer demantirao. Spočitavao sam mu veliku dozu arogancije i samoljublja. U prošloj kampanji u kojoj je SDP tek promovirao Milanovića kao Račanovog nasljednika, u izborima koje je SDP izgubio, Milanović je bio bahat, umišljen i imao gard u kojem svih gleda s visoka, nedostajalo mu je skromnosti i poštovanja prema....pa prema svima: i prema konkurentima, i prema novinarima, i prema narodu. Prvi dani ove netom minule kampanje su na mene ostavili dojam kako Milanović boluje od starih bolesti s početka svog ozbiljnijeg političkog djelovanja. Međutim, već od prve izjave nakon proglašenja neslužbenih rezultata izbora, naš novi premijer je pokazao da je itekako svjestan svojih mana, da je radio na sebi i taj je rad urodio plodom. Djeluje sabranije, mirnije, a samim time uvjerljivije. Nakon izbora na mene ostavlja dojam čovjeka koji je voljan zasukati rukave i raditi. Veliki potez mu je bio što niti jednom rečenicom (bar koliko sam ja primjetio) nije likovao i omalovažavao HDZ. Štoviše, iz kurtoazije ili ne, pozvao je HDZ-ovce da budu konstruktivna oporba jer namjerava osnovat vladu koja je spremna na suradnju. Njegove izjave su bile usmjerene isključivo na vrijeme koje je ispred nas, bez otrovnih strelica prema poraženima. Ako se opet malo vratimo u prošlost, sjetit ćemo se da su Sanader, Šeks, Kosorica i ekipa bili upravo suprotni 2007., iako je ta pobjeda bila puno neuvjerljivija nego SDP-ova ove godine.
Sušta suprotnost Zorana Milanovića je njegov potpredsj..., oprostite PRVI potpredsjednik Vlade Radimir Čačić. Otkako je nova garnitura vlasti pobjedila na izborima, gospodin Čačić još nije uspio sastaviti civiliziranu izjavu za medije. Još se nije uspio obratiti javnosti bez da upotrijebi izraze "sramite se, kako se usuđujete, odakle vam pravo", a sve to je najčešće popraćeno nosom toliko uzdignutim da para oblake. On je Milanovićev Šeks. On je taj grubijan, zlostavljač, agresivac. Kakav je to čovjek najbolje pokazuje činjenica da je upleten u razne sfere društva, od privatizacije, preko graditeljstva do sporta, te da se u svakoj od tih djelatnosti njegovo ime veže uz afere. Čačić je negativac, zavidan i željan (ne)zaslužene pažnje i ako Milanovićev kult ličnosti bude rastao, Čačić će sve više biti trula jabuka koja može bit uzrok kraha koalicije, a samim time i vlade. Premijer bi ga se što prije trebao riješiti, a možda neće ni morati, možda mu Mađari naprave uslugu.
Na početku mandata nove Vlade najviše se priča, naravno, o antirecesijskim mjerama. Špekulira se s povećanjem PDV-a na 26%, priča se o novim porezima, smanjenjima naknada za nezaposlene.... No, prije svega toga, Vlada je već poduzela i neke konkretne promjene. Naime, promjenili su imena ministarstava. Tako je, primjerice, Ministarstvo obrazovanja, znanosti i ŠPORTA preimenovano z Ministarstvo znanosti obrazovanja i SPORTA, a Ministarstvo zdravstva je sada Ministarstvo ZDRAVLJA. Netko će reći da su to sitnice koje nisu vrijedne spomena. Sitnice svakao, ali su itekako vrijedne spomena! Zamislite koliko će se samo zbog te jedne kvačiće u S odnosno Š morati praviti novih pečata, izraživati novih ploča, naziva, koliko će već isprintanih papira na kojima piše "šport" postati otpad samo da bi ih zamjenili isti takvi papiri s natpisom "sport". Odakle im obraz pričat o povećanju cijene kruha kad, čisto iz vlastite obijesti koja im ne dozvoljava da vode ministarstvo koje je vodio HDZ, troše milijune na promjenu tona službenih dokumenata, prospekata, oznaka i simbola?!
Kaže se da je u ovo vrijeme krize eura najisplativije ulagat u nekretnine. Novim porezom na imovinu nova vlada je stala i tome na kraj. Po novom zakonu morat će se plaćat porez na svaku formalno nekorištenu nekretninu. Dakle, ako je Splićanin, u strahu od propadanja eura, odlučio svojom mukom zarađenu gotovinsku imovinu uložiti u stan, recimo u Zagrebu, jer će mu dijete za par godina otić na studij u metropolu, on će na taj stan morati platiti već postojeći porez na trgovinu nekretninama. Nakon toga će imati izbor: moći će taj novi stan dati u najam, pa će prijavom stanara u najmu plaćati porez na najmom ostvareni dohodak, ili će, ako možda želi stan urediti tek kad mu dijete preseli, morati plaćati novi porez na nekorištenu imovinu. Kako god bilo, država grabi svoj dio, a novim zakonom praktički prisiljava ljude da svoju nekretninu iznajmljuju, čak i ako to ne žele. Je li to samo meni nelogično?! Naravno, sad će ministar Linić to opravdati demagogijom da je taj porez zapravo preslika EU zakona, da se njime bore protiv nelegalnih najmodavaca, da će taj zakon smanjiti cijenu nekretnina..... Ma može gospodin Linić govoriti što želi, ali to je porez na imanje. Porez na posjedovanje onoga što je čovjek svojim radom kupio, te na što je porez već platio prilikom te kupovine. Borba protiv nelegalnih iznajmljivača je u svakom slučaju pohvalna, ali je metoda i više nego upitna.
Guverner HNB-a Rohatinski navodi da je povećanje PDV-a na 26% neminovnost. Ako se mora, neka se i poveća. Međutim, ono što naše vlade uporno ne shvaćaju je da Hrvatska ima dobre zakone, samo ih se ne provodi. I 23% PDV-a bi bilo skroz dovoljno kad bi se taj PDV naplaćivao od svih od kojih se ne naplaćuje. Ista stvar je i sa zakonima u prometu. Nije bitno je li propisana mjera 0.5 promila ili 0.8 promila. Bitno je da se oni preko propisane granice kažnjavaju, da se zakon provodi, i to na način da bude itekakva opomena onima koji pomisle napravit isti prekršaj. Zakon o navijačima ne treba mijenjati ni dopunjavati. Treba ga provoditi. Procesuirati huligane, pregledavati tribine prije utakmica zbog pirotehnike, testirati na droge i alkohol. Ponavljam: zakoni nisu problem, problem je što se oni loše provode!!
Hrvati su jedva izgurali prvu recesijsku godinu, a već drhte od najava da će 2012. biti još gora. Priča se o ukidanju raznih doprinosa, o udaru na socijalno najugroženije skupine, o porezima, o inflaciji... Sve se to nabraja, a da se nitko u Vladi ne zapita zašto će milijuni iz proračuna biti bačeni na bivšu premijerku, koja će do ljeta primati puno premijersku plaću, a onda još pola godine polovinu plaće. Gospođa Kosor će sljedećih šest mjeseci imati vozača, službeni automobil i osobno osiguranje (kao da je više nekoga i briga za nju dovoljno da joj naudi). Njen prethodnik je baš kad je prestao primati "odštetu" za bijeg s funkcije predao zahtjev za 11 000kn saborske mirovine. Da ne spominjem sadašnje ministre koji imaju astronomske plaće i gomilu beneficija, počevši od službenih automobila s vozačima (koji nerijetko voze djecu u vrtić i pse u veterinara), pa do popusta na avionske karte. Na ove primjedbe bi iz Vlade rekli da je to, kad se sumira, premali iznos da bi napravio značajniju razliku u proračunu. Može bit da je to i istina, ali, gospodo, krenite od sebe, pokažite primjerom da ste se spremni odreći nečega, pa će ljudi lakše prihvatit da se i oni moraju prilagodit teškoj situaciji.
Hrvatska demokratska zajednica je, zajedno sa svojim slavnim koalicijskim partnerima Kerum family, zasjela na čelo oporbe. Koliko god je promjena na Milanoviću vidljiva, toliko je Jadranka Kosor ista kao što je i bila do sada. Žena kao da namjerno izbjegava iskoristit svaku prliku da pokaže ljudskost. Ponaša se kao dijete koje više nema najpopularniju igračku i ulici. Je li toliko teško bilo čestitati SDP-u na pobjedi? Pa narod je birao, razlika u mandatima je ogromna, HDZ je poražen na svakom frontu... Najmanje i najnormalnije što je Kosorica mogla napraviti je čestitati. Međutim, ne da nisu čestitali, nego se još i Vladimir Šeks blamirao nebuloznim izjavama o tome kako su izborni rezultati zapravo pobjeda i prikaz snage HDZ-a. Da, kao što je i Dinamova Liga prvaka uspjeh. Nakon toga je gospođa Kosor odbila susret s Milanovićem prilikom primopredaje vlasti i ureda u Banskim dvorima. I tada je bilo najnormalnije da dočeka gospodina Milanovića, damski mu pruži ruku i zaželi "sreću, te da nastavi tamo gdje je HDZ stao, u borbi protiv korupcije i pristupanju Europskoj Uniji". Pa tko toj ženi vodi odnose s javnošću?! Ima li ona nekoga tko će joj reći da je ponekad, zbog vlastite slike u društvu, potrebno pregristi ponos?
A naši Kerumi... Ma možemo mi imat mišljenje o njima kakvo hoćemo, ali Željko je genijalac! Stvorio poslovno carstvo, postao gradonačelnik, a onda bez kune potrošene u kampanju osvojio saborsku fotelju, i to kao član poražene strane. Ne samo za sebe, nego i za seku. Na idućim izborima očekujem još i Svagušu i Livaju, pa će ih bit taman za briškulu u Saboru. Sjednice i onako nisu bitne...na to se može i zakasnit, pa makar bila i prva!
S najboljim željama za novu 2012. godinu, srdačno vas pozdravljam.
Post je objavljen 31.12.2011. u 12:25 sati.