5 vrsta strahova koji drže čovjeka u potpuno nesvijesnom stanju
strah od ljubavi (strah od bliskosti, odvojenost od prirode intelektom)
strah od smrti (gubitak kontrole velikom smrti)
strah od orgazma (gubitak kontrole malom smrti)
strah od tijela (gubitak kontrole nad izgledom)
strah od ludila (najveći strah intelekta je da će "izgubiti razum")
strah nije - kada ti drhtiš, strah je kada u nešto ne ulaziš. strah su vrata.
kada vrata koja moraš proći percipiraš kao vrata ali ih ne prolaziš, to je prvo od 4 stanja svijesti, strah.
4 stanja svijesti:
- strah (nigredo)
- jasnoća (albedo)
- moć (citrinitas)
- sloboda (rubedo)
sa svakim od navedenih strahova se čovjek mora suočavati kontemplacijom
ako se želi razvijati.
nekima su navedeni strahovi jači, nekima su slabiji.
svi strahovi nisu strahovi bića već su strahovi ega.
ego svako približavanje oslobođenja tumači kao (svoju) smrt.
prema tome bazični strah je strah od smrti.
oni koji su vezaniji za svoj ego, imaju veći problem nešto izgubiti, izgubiti kontrolu, transformirati se u nešto kvalitetnije, odnosno, privremeno izgubiti svoj ego da bi se steklo više stanje postojanja.
ego i strahovi drže čovjeka uspavanog u svome dragom snu.
no ego i strahovi počivaju na restrikcijama:
od diranja sebe u javnosti, od golotinje, od smrti, od raspadanja tijela, straha od gubitka sebe prilikom sexa, nemogućnosti imanja orgazma i ti strahovi svi zajedno rade okvir u kojem se današnji čovjek nalazi, uplašen, u sebi, a ne zna gdje u sebi niti kako da izađe.
prvi korak dolaska do samog sebe je priznavanje samome sebi da posjeduje sve ove strahove i da bježi od samog sebe pomoću njih (talk to the ego).
drugi korak je oslobođenje; kontemplacijom, meditacijom i prepuštanjem 'with the flow'.
strah od ljubavi se može riješiti stvarnim zbližavanjem sa prirodom u sebi i (dragim) ljudima oko sebe umjesto da smo od njih odvojeni. npr odemo u prirodu ili odemo se vidjeti sa dragim ljudima a cijelo vrijeme smo od njih odvojeni, kao da nismo tamo, izolirani smo, nemamo nikakve veze sa njima (onda čemu se uopće družimo sa ljudima i čemu uopće idemo u prirodu?)
ja se sjećam jednog svog intenzivnog osjećaja umiranja, u tome stanju ja sam dotaknuo hladni stup na ulici. od tog hladnog stupa sam osjetio veću ljubav nego od svih ljudi u svome životu!
-HLADNOĆA TOG STUPA ME PODSJETILA DA SAM JOŠ UVIJEK ŽIV!
strah od smrti se može riješiti suočavanjem i vizualiziranjem različitih vrsta vlastite smrti
strah od orgazma se može riješiti potpunim prepuštanjem u sexu
strah od tijela se može riješiti vizualizacijom svog tijela u mlohavom i raspadnutom stanju, hodanjem gol po šumi itd
strah od ludila se može riješiti halucinogenim drogama koje će neutralizirati program intelekta dovoljno dugo da osoba uvidi da je intelekt njezino ropstvo a ne njezino pravo stanje svijesti.
također da bi se riješila ovih strahova, osoba može imati seksualna iskustva sa raznim ružnim neprivlačnim partnericama/ima koje će dovesti do konačne smrti njezinog ega. te naravno raznoraznim vrstama sexa.
prihvaćanjem svega i svih oko sebe kao drugačijih, i na taj način posebnih individua, potpuna tolerancija bez ikakvih ideja restrikcija protiv ikog i ičega dovodi također do smrti ega.
magijskim ritualima, paganskim ceremonijama i ritualima koji su svi u originalu bili za transformaciju bića i smrti ega (death and rebirth)
rađenjem netipičnih stvari kako filmovi ala "american beauty" i "groundhog's day" slikovito prikazuju.
kada se prođu svi strahovi, osoba može izaći iz osnovnog stanja svijesti - straha, ući u stanje svijesti jasnoće, dobiti moć i steći slobodu te ostvariti jaču i zdravu auru.
isus je dopustio da ga se ošamari i udara, jer nije htio dozvoliti svojem egu i strahovima (odnosno okolnostima) da ga pobijede.
pa je pružao drugi obraz, jačao je svoju individualnu Volju.
vojnik koji ga je udarao je bio samo marioneta koja je provodila tu vježbu.
"oprosti im jer ne znaju što čine" - oprosti im je ne znaju da su potpuno nesvijesni
(u Platonovoj spilji intelekta)
pa prema tome nisu niti krivi za svoja (ne)djela, jer su bezvoljni.
strah je negacija Volje jer strah potiče distanciranje od svega onog što je bitno.
spoznaja je bliskost sa svime što je živo i postoji, strah je bijeg od toga.