Marketing
ČEŽNJA, ŽUDNJA, ŽELJA.....
Sveto trojstvo i pokretač svega.
Gorivo.
Samo pravi željoznalci osjećaju razliku i gradaciju među njima.
Uranjajuću gradaciju,
isprepletenu poput sna kojeg je nemoguće otplesati.
Vjenčića kojeg je nemoguće otplesti.
I u toj nemogućnosti je ljepota, ljupkost i draž.
A i ljubav je uvijek više šmekala nedohvatno.
Nešto ili nekoga ne možeš imati, pa se zakačiš jače.
Izgubite se u istom gradu, u istom vremenu,
i nešto pomrsi staze i ne sretnete se nikako....
Žeteoci zvijezda i snova....
Zvjezdohvatači i snolovci......
Oni to znaju.
Ostali mogu osjetiti.
Čežnja je neodređena i još u neznanju,
pritajena i nalik vječnoj gladi,
onaj tihi drhtaj pred ponoć,
čvrsto stiskanje očiju kad ne mogu zaspati,
isprepleteni vlastiti prsti na uzglavlju,
pikavi list božikovine,
neobično poznati okus kolača.
Čeznem, a ne znam za čim čeznem,
znam samo da bih nešto htjela,
nešto grozomorno nedostaje.
Pa mahnito slikam, mijesim glinu,
udaram u gitaru, pišem i plešem do iznemoglosti.
Tražim to što nedostaje i u knjigama.
Prava ljubav miriši mi na umirenu čežnju,
utješenu stalnim draganjem po glavi,
brisanjem suza,
pričanjem priča.
Čežnja je, kažu pravi čeznjoznalci,
čak i kad je bolećiva,
trajno kovrčanje Svemira i pjesnička muza.
Bez nje sve bi prestalo.
Kroz priče o muškom i ženskom božanskom aspektu,
hinduske Vede govore kako se ljubav povećava kroz čežnju.
Najdublje intenzitete ljubavi,
ljubavnici proživljavaju upravo kada su odvojeni,
u vječnoj igri spajanja i razdvajanja.
Tako svete slike često prikazuju Radhu kako je izvan sebe od čežnje.
Dok na obali rijeke Ganges sjedi zamišljena i sama,
ona u jednom meditativnom trenu osjeća prisutnost voljenog
intenzivnije nego da je fizički uz njega.
Zato je čežnja, kažu prosvjetljeni,
gorivo zahvaljujući kojemu vatra ljubavi vječno gori.
I vatra života.
Tramvaj joj je zvan,
u čežnjama što nebom jezde, došaptavaju se zvijezde,
događa se ona u jesenjoj noći kad pada kestenje po asfaltu,
al i u noći svakoj drugoj, sličnoj,
možda pri kraju godine,
kad bismo htjeli nekog,
dobrog,
našeg,
intimnog,
druga...
Čežnjom počinje svaka žudnja.
Žudnjom čežnja poprima svoj oblik. Oživotvoruje se.
Od nejasnih obrisa sjenki u magli,
pojavljaju se prve konture,
nastaju naznake konačne slike.
Žudnja zna za čim čezne, pa para srce i guši.
Žud za dodirom.
Žudnja za rječju.
Iskrenošću.
Ona je snažno, moćno crno vino i afrodizijak.
Ona pati.
Ona je jaka žeđ.
A želje.....
O želje.....
Ako su čežnje iskre, žudnja žar,
želje tada gore!
Al sa njima, kažu neki,
kao i sa vatrom, baš kao i s vinom,
treba oprezno.
No, nedavno upoznah čovjeka
koji je prerano ispunio sve svoje želje, redom.
Bio je ambiciozan, može se reći.
Kad mi je to rekao, ulovio me neki čudan smijeh.
Smijeh užasa i panike....čovjek je još mlad...ima manje od četrdeset.
Kaže mi, sad se ponekad
osjeća prazno, tužnjikavo, istrošeno.
Iskreno mi ga je bilo žao.
Mada imam još toliko neostvarenih želja, kao da mi je osamnaest,
i vjerojatno će mnoge i ostati takve,
ne bih mogla podnijeti ostvarenje svih......
Prevodio mi je Daniela Landu i njegovu Touhu sa češkog,
misleć cijelo vrijeme da se radi o Čežnji...
No, ne...ne...touha je...želja.....
Pitaj mene....željeti znam...na svim jezicima....
To sa željama je vrhunska zamka.
Tragikomedija do neba.
Gotovo odozgo smišljeni sarkazam.
Rekla sam mu,
navirivajuć se lukavo na njega,
ispod brandonovske vunene šilterice,
kao da sam poznati željoznalac,
za svaku ispunjenu, izmisli bar dvije do tri teško ostvarive.....
Ili se vrati na čežnju i kreni iz početka.....
pogledao me kao da se šalim.....
kao da se rugam...
a mislila sam baš iskreno....
A Vama,
kao i sebi,
baš kao i njemu,
želim.....
~
"......ako volite a morate još i željeti,
neka vam ovo budu želje:
Da se istopite i budete kao potok razigrani što
pjeva svoj milozvuk noći.
Da spoznate bol prevelike nježnosti.
Da vas rani vlastito poimanje ljubavi;
I da krvarite drage volje i radosno.
Da se probudite u praskozorje sa srcem krilatim i
uputite zahvalnicu za još jedan dan ljubavi;
Da otpočinete u poslijepodnevnom satu
i razmišljate o ljubavnom zanosu;
Da se s večeri vratite kući sa zahvalnošću,
A potom da usnite s molitvom za voljenog u srcu
i pjesmom slavljeničkom na usnama…
~Kahlil Gibran~
I..........u Novoj 2012. Vam želim
puno čežnji, puno žudnji i puno želja.....
zvjezdohvatači i snolovci,
željoznalci moji...
bolećivih,
gladnih, žednih,
nesmirenih, možda i pogrešnih, ali samo i isključivo vaših...
UPDATE............................................................................................................................................................
( prijevod "Touche" Daniela Lande ....Mato Pejić)
To ti je tek tak… Teško je kao zrak
To je nešto kao dah… Na krilu želje prah
To je nemoguć cilj… Neispunjiv sveudilj
To je baš kao san… Što jutros ga rasprši dan
Al nijedna nije takva stvar… Da se ne pokuša bar
Pošalji želje put neba… Imat ćeš sve što treba!!!
Želja je čudo, pajdo, čudo
Želja je čudo, pajdo, čudo
To ti je kao žar… stvarno veliki dar
To je k'o zmaj što leti… kada se praćkom prijeti
To je i huka mora… i bistra voda iz gora
Želja je životom ići… ostati, ne otići
Želja je pasti, ustati… rane ne brojati
To je kad srce lupa… na dlanu neka stvar skupa
To je kao blještavilo… kao sunčano rumenilo
Prekrasni mjesečev sjaj… to obraz je božji znaj
To je skrivena sila… to je ta zlatna žila
Želja je čudo… dakle poželi nešto
Probudi snagu… pa ćeš ploviti vješto
Želja su linije… imaš ih u dubini duše
Želja je čudo, pajdo, čudo
Želja je čudo, pajdo, čudo
Ta ti to znaš i sam… želja je kao kram!
Gdje nude odmah sve … pučina pali i ovaj ludi svijet
Želja je vrata gdje snovi postaju java
Želja je cilj i cesta prava
Post je objavljen 30.12.2011. u 20:03 sati.