Ima jedna stara priča o čovjeku koji je pred kraljem
izvodio svoje majstorije. Svi su se divili čudima koja je
izvodio, a sam je kralj uzviknuo: « O Bože dragi, kakva li čuda! ».
No, jedan od kneževa reče:» Veličanstvo, nijedna vještina
ne pada s neba! Sve je ovo rezultat velike marljivosti i vježbanja.»
Uvjeren kako je u pravu (« čovjek je talentiran ili nije! »),
a ujedno i bijesan što mu knez proturječi, kralj će:
« Ti nemaš nikakva dara! U tamnicu! A da ne budeš osamljen,
dat ću ti nekog tebi ravna! » I strpa ga u tamnicu s jednim – teletom.
Knez je svaki dan dizao tele, nosio ga po ćeliji, uz i niz stepenice.
Tele izraslo u ogromnog bika, kad, sjeti se kralj svoga zatočenika
i dade ga dovesti.
Dođe knez i na rukama nosi svog tamničkog druga.
Kralj ne mogaše svladati čuđenje: « O Bože kakva li čuda! »
I knez odgovori opet istim riječima: « Veličanstvo, nijedna vještina ne pada s neba.
Sve je ovo rezultat velike marljivosti i vježbanja. «
iz knjige Dubravka Miljković i Majda Rijavec: RAZGOVOR SA ZRCALOM
Post je objavljen 27.12.2011. u 08:49 sati.