pseća i mačja priroda čovjeka, ezoterna studija o oba
prema mojem iskustvu i percepciji, svaki čovjek u sebi posjeduje dvije latentne mogućnosti koje čak i drugi mogu u njemu samom percipirati.
njegov niži dio, pseći i njegov viši dio, mačji.
iako svi ljudi ne posjeduju ovaj viši dio - mačji,
svi ljudi posjeduju u sebi ovaj niži dio, pseći.
u ovoj studiji se naravno ne radi o pravim životinjama već o simboličkoj studiji njihove prave prirode.
ovo je zapravo studija o ljudskoj prirodi a ne o životinjskoj.
za početak, kako je pas uopće nastao? i koja je njegova prava priroda?
vlastita ili nečija tuđa?
jednom bijaše jedan vuk...koji se kretao i lovio u ČOPORU.
no on je bio divalj, vlastit, nepripitomljen, nerafiniran, ali divlji i svoj.
uvijek se je u prirodi našao koji vuk samotnjak...
čovjek je uzeo tog vuka, i vezao ga za sebe, ne više za vučji čopor, već za ljudski svijet.
pripitomljavao ga, pripitomljavao i ubijao to divlje u njemu, ubijao...
sve dok na kraju nije dobio pudlicu i perkinezera. dvije odurne polu-životinje.
čiju prirodu su te polu-životinje preuzele? čovjekovu.
no one nisu ljudi, one su kopije čovjeka.
prema tome pseća priroda nije vučja već je ljudska.
ja samo dodajem, ljudska niža priroda.
kada čovjek laje, on se pretvara u svojeg najboljeg prijatelja kojeg drži na lancu.
kada čovjek brutalno napada slabijeg od sebe i reži na njega, također.
kada čovjek vjeruje slijepo u autoritet ma koliko on bio okrutan prema njemu i prema bližnjem svome a on mu je slijepo poslušan, također.
kada čovjek slijepo sluša i samo izvršava zapovijedi, jer ih izvršava većina, također.
sve zato što čovjek nije dovoljno jak u skupini, dovoljno svoj.
nije mačka.
zato ljudi vole pse.
ono niže u čovjeku u njemu samom - voli iste takve - poslušne, na lancu, bez volje, koji slijepo slušaju autoritet u vojsci, braku, na poslu, službi, crkvi.
ljudska pseća priroda drži ljude na lancu, neslobodnima, vezanima - za institucije i autoritete.
umjesto da se ljudi povode isključivo za svojom individualnom Voljom, oni se povode za vanjskim autoritetom i poslušnošću autoritetu nadomještaju svoju originalnu slobodnu Volju. (nota: Volju koju prvo treba pronaći, jer volja nije isključivo "svojevoljnost", nikako nije htjenje a kamoli želja!)
i na taj način su ljudi kao psi a ne kao mačke.
Buda je rekao:
"Here, Punna, someone develops the dog duty fully and unstintingly,
he develops the dog-habit fully and unstintingly,
he develops the dog mind fully and unstintingly,
he develops dog behavior fully and unstintingly.
Having done that, on the dissolution of the body, after death, he reappears in the company of dogs.
But if his view is such as this: 'By this virtue or duty or asceticism or religious life I shall become a (great) god or some (lesser) god,' that is wrong view in his case.
Now there are two destinations for one with wrong view, I say: hell or the animal womb. So, Punna, if his dog duty is perfected, it will lead him to the company of dogs; if it is not, it will lead him to hell." Buddha
Buda je također rekao "da sva ŽIVA bića u Univerzumu posjeduju Budinu prirodu, osim psa."
budisti već tisućama godina debatiraju o ovome i nisu došli do nikakvog zaključka.
svaki ima drugo mišljenje i viđenje. a možda u tome i jest stvar!!!
Ono što je meni vidljivo iz ove izreke, je, da kreatura koja nije dovoljno slobodna i individualna, jer slijepo slijedi autoritet umjesto svoje prave prirode, ne može pronaći svoju pravu prirodu niti svijest u sebi, a kamoli pomoću autoriteta, jer to nije njezina vlastita priroda i svijest, buda nikako ne može biti niti nalaziti se u psu.
također buda je možda htio reći da služenje kolektivu i autoritetu ili uvriježenoj kolektivnoj praksi (kao npr budisti ili pripadnici bilo kojih religija) nije metoda dolaska do absolutnih stanja svijesti, već da je metoda dolaska do absolutne svijesti isključivo pronalaženje vlastite individualne Volje i individualne prirode (nikako nametnute izvana)
Isus je u Judinom evanđelju u 93. izreci rekao: "Don't give what is Holy to dogs,
for they might throw them upon the manure pile.
Don't throw pearls [to] pigs, or they might ... it [...]."
u 102., "Damn the Pharisees! They are like a dog sleeping in the cattle manger:
the dog neither eats nor lets the cattle eat."
gdje je Isus savršeno ezoterno objasnio pseću prirodu.
pas, simbol glupave poslušnosti, nesamodostatan, nesamovrijedan, neindividualan, u potpunosti ovisan o čovjeku i njegovoj nižoj prirodi kao simbol ubijene vučje prirode, čemu je on zaista vrijedan?
po tome što kopira nižu prirodu svakog čovjeka?
pas je samo simbol za čovjekovu nižu prirodu.
on ne razumije, on ne zna, on slijepo vjeruje i nada se.
mistique G.I.Gurdjieff; warned his pupils that if they did not perfect themselves they would ‘die like dogs’.
(in ignorance, oblivion)
također G.I.Gurdjieff u svojem dijelu "Beelzebubove priče" razmatra
On pages 199-200 of Chapter 19, ‘Beelzebub’s Second Descent to the Earth’, having established that every being ‘occupies its definite place among beings of other forms’, Beelzebub compares dogs unfavourably to cats who have memories and remember the ills done to them. The dogs forget. Their forgetfulness of being hurt or beaten is guaranteed. ‘If you pet your dog a little and get it used to anything you please, it will become obedient and affectionate to the point of abasement’. In return for some affection the dogs can be trained to accept whatever mistreatment is handed out to them. The fact that cats remember for a long time and can later take revenge shows that they are on a higher rung of the ladder of evolution. Dogs are undone by their desire to please, the ease with which they form habits and their lack of memory. If a cat takes its revenge by biting the neck of a man while he sleeps the cat should not be despised for this. Beelzebub asks, ‘is it its fault that it is a cat and that owing to the merits of its ancestors, its presence occupies such a gradation of “consciousness-of-self?’
Dogs are pack animals and so could be said to have less consciousness-of-self as individuals than do cats.
The dog has no divine properties or powers, he is only a possible go-between the living and MisterGod, although in this he is echoing the role of egyptian god-form Anubis who does go between the living and the dead.
Humanity is likened to a pack of dogs their positions in rank defined solely by wealth. The physicians ‘bobtail’ shows he has suffered some deformity, perhaps connected with being beaten, dogs are not born ‘bobtailed’ but are mutilated by people who claim ownership of them for aesthetic or other reasons. Later in the Tales Beelzebub refers to ‘bobtailed’ again in relation to other aspects of humanity’s disablements and inabilities.
So although great cultures have arisen and fallen, and sacred Individuals have been sent down to help them, men are still like servile, submissive dogs, and by implication other beings must still be willing to enslave them. They have failed to create higher being bodies. There are consistent recurring losses, nothing changes time destroys everything.
On the other side, as a story teller Sheherazade (probably from Shirzade meaning ‘lion-born’, see Burton, Richard F. The Book of the 1000 Nights and a Night, Burton Club, p.14, footnote), with cat-like memory, never forgets death.
Accordingly, all Holy scriptures were written down, but not to be read by the populace (dog nature) they were written for the priests (cat nature) who would learn them and then speak them from memory.
na kraju ono što sam ja primjetio u sebi kod svog svijesnog "traganja" je da kada se povedem za svojom kako je to C.G.Jung objasnio "sjenom" (koja je u potpunosti analogna simbolu psa, pratioca čovjekove osobe, njegove "sjenke")
ili djelujem iz svog ega, mog ega koji je u potpunosti simbol psa (kao i kod svakog čovjeka) da sam poput psa.
a kada razumijem i prihvaćam sve stvari kakve one zaista jesu i samo mirno živim u skladu sa time,
da sam poput mačke.
kaže se, kada psu baciš lopticu, on trči za njom gdje god ona padne,
kada lavu baciš lopticu, on napada čovjeka (izvor) koji ju je bacio.
svako sa dva dobra oka neka vidi! (ili bar sa jednim dobrim 3.okom)
dodao bih još da je jedno voljeti mačke, ali da je drugo živjeti kao one.
koji čovjek se može u potpunosti smatrati psom?
onaj koji kada je pijan, u sebi doživljava isključivo svoje niže ja, svoju nižu prirodu, nižu svijest, niži um.
koji čovjek se može smatrati mačkom?
onaj koji kada je pijan, jest svoja viša priroda, viša svijest, viši um.