Marketing
2012?
Kažu da će iduća 2012 godina biti vrlo jebena...i to vrlo vrlo vrlo jebena. Tako kažu svi ekonomski analitičari i svi koji imaju veze sa ekonomijom, bilo da su svoju diplomu na ekonomskom fakultetu platili...bilo da su učili...a viđamo ih na tevejcu u zadnjih 20 godina.
Interesantno je kako je sve krenulo u kurac u zadnjih 20 godina. To nas i nebi trebalo čuditi s obzirom da su nam vojsku vodili književnici, vozači autobusa, vodoinstalateri...a ko nam je sve vodio državu to se ni prebrojat ne može. Tvornice su nam vodili ljudi koji sa proizvodnjom imaju veze ka princ Čarls sa kokošima moje susjede babe Ruže. Ekonomske fakultete su nam pozavršavali mladi ljudi uz pomoć eura kojima su plaćali ispite i diplome te se kasnije isti uhljebili u državne strukture kao vodeći ekonomi. Turističku politiku su nam vodili ljudi koji ne znaju engleski jezik a dam se kladiti da im se i komunikacija na materinjem svodila na neartikuliranim glasovima koji sliče komunikaciji dvaju kromanjonaca. Poljeprivrednu politiku su nam vodili ljudi koji ne razlikuju lubenicu od krumpira a za kukuruz misle da je protupješačka mina. Stočarsku politiku su krojili oni koji i dan danas misle da krava ide na duracel baterije i da pri mužnji krave zna kroz vime katkad udarit struja pa da se iz tog razloga nose gumene čizme kad ideš kroz štalu...radi uzemljenja. Ribarenje i ribarsku politiku su vodili oni koji misle da šarana najviše ima dalmatinskom arhipelagu dok su uvjereni da brancina i orade najviše ima u gornjim tokovima rijeke Save i to na dubinama većim od kilometar.
Lokalne male gradove i mjesta su nam vodili čobani koji imaju 2 razreda osnovne i kojima je najveći uspjeh, u doprinosu razvoja njihovog malog mjestašca, postavljanje ukrasa u vidu treptajućih žarulja, povodom novogodišnjih blagdana. Razvoj školstva se prvenstveno bazirao na konstantnom štancanju knjiga i to tako da svake godine moraš kupiti druge knjige jer one od lani ne vrijede...jer eto...jedne godine su 2+2=4...a iduće, ko zna. Bolnice nam izgledaju ka ruski kazamati. Odeš na operaciju krajnika a kući se vratiš u invalidskim kolicima jer eto...oni su operirali pacijenta pod brojem 2734 kojem se trebaju odstraniti noge a baš se iznad vašeg kreveta greškom našao taj broj...jednostavno nismo pacijenti sa imenom i prezimenom nego sa brojevima kao zatvorenici. Zimske službe nam zimi iznenadi snijeg...a vatrogasce ljeti požar, koji taj isti požar onda gase grabljama jer eto...ne lete nam vojni MIG-ovi da bi nam kanaderi letjeli. Vojska nam nikad jadnije nije izgledala. Da nas napadne afričko pleme mi se obranili nebi. Doduše...mi smo valjda jedina zemlja na svijetu u kojoj je civilno stanovništvo bolje naoružano nego matična nam vojska...kako znam?...pa što tu imaš znati...MUP svake godine ima akciju ZBOGOM ORUŽJE kojom se potiče stanovništvo da vrati naoružanje iz rata, a ta akcija da je uspješna nebi trajala već 15 godina. Pa nije narod lud. Ne vjeruje narod nikom jer je otimačina i pljačka u državi na tom nivou da si jedino siguran ako ispred vlastite kuće sjediš sa mitraljezom dok ti pas sa strane u zubima drži razvučen redenik municije i čeka naredbu "Gari, puštaj redenik!"...inače su ti u stanju preko noći i kuću ukrasti pa se u jutro probudiš sa ulovljenim mrazom oko muda dok ti kraj kreveta stoje 2 krave koje su zaboravili. Dok smo u bivšem komunizmu strepili od onih milicajaca jer su pendrečili sve što se kreće (ljudi) i ne kreće (spomenike), današnja policija ima funkciju da promovira najnovije škode i toyota terence kao službena vozila ...dok im pendrek služi kao modni detalj. Zato smo prije mogli u šetnju u 2 u jutro a sad već u 10 navečer ležiš u lokvi krvi jer si eto šetao kud ne smiješ...a pustiti dijete samo, je jednako znanstvenoj fantastici. Zainteresiranost mladog čovjeka da nauči raditi nešto vlastitim rukama je ravno nuli. Ka da bi ga ubilo da primi čekić u ruke...al zato prodat ćaćin čekić za 20 kuna pa onda u kladionicu i dat svih 20 kuna da će Dinamo dobit Reala...to da. Najpenzionirana smo nacija na zemaljskoj kugli. Sa 40 godina si već u penziji a to što još biku rep moš iščupat...to je bikov problem a ne državni. Branitelja u državi 500 000...ka da nas je 91-e napala Rusija i Amerika zajedno...+ još koja vanzemaljska vojna formacija. Dovoljno ti je 1 dan sjediti u saborskoj klupi pa da imaš pravo na saborsku mirovinu koja je u visini tolikoj kao da si 120 godina po 10 sati na dan vitlao daske na pilani. Ima toga još ohoho...od toga da je i narod kao narod poblesavio pa se napodizao kredita ka da su isti džaba...ka da će banka reći – "Nemaš za vratiti!?!?!? Ama jel to kad bio problem!? O jeba ga ti, pa vratit ćeš kad budeš mogao! Aj sad lagano kući i pozdravi ženu i djecu".
Da ti sve ovo navedeno netko ispriča za, recimo Njemačku...pa da te nakon toga pita – "Aj dođi radit ovamo?"...poslao bi ga u tri pičke materne i reka sam sebi – "Jebatja tu Njemačku...to sjebana država do kraja!". E...a mi u takvoj državi živimo.
I sad dođemo do 2012-te i pitanja kakva će biti. Matematički gledano...od 1991 pa do sad krivulja se vidljivo strmopižđljuje prema dolje i samim tim nema potrebe da se pitamo hoće li uzlazno – neće. Razlika između optimizma i ludila je vrlo tanka. A pošto smo mi lud narod jer samo lud narod može trpiti sve gore navedeno, ima mjesta i za optimizam.
Želim vam sreću općenito.
p.s. Ako ništa, zajebanciju nam nitko ne može oduzeti ;)
Post je objavljen 26.12.2011. u 14:15 sati.