Marketing
crkveno blještavilo
Ovo sam danas čitao.
Gledam jučer misu, polnoćku u Sisku.
Blještavilo. Par kamera.
Jedna negdi gore, u prednjem planu zlatni luster,
prevladava, skoro non stop.
Kamera dolje, oltar, te zlatni križ, zlatni Isus, zlatne mantije, zlatne Mitre,
ajde, i malo srebra, kalež, ali zlatni obrub, srebrna masivna narukvica na kardinalovoj ruci.
E sad cipele?
Sumnjam da su zlatne. Neudobne bi bile.
Više vjerojatno su Pradine.
Okret kamere ka puku.
Neugledno, asocijacija na srednji vijek.
Kmetovi u crkvi.
Pred oltarom ministrant maše kandilom.
Tamjan tera neugodne mirse.
Nije sve u zlatu! Ima toga i u najfinijoj svili, nešto u oniksu,.....
I pokušavam se oduprijeti od toga "blještavila" i borim se, borim,
a ono zlato mi bode oči.
I bode i bode.
Sjetim se pastirskog drvenog štapa.
Valjda je bil od mahagonija, pa se loše pokazalo.
Nigdje skromnosti.
Pružanje ruku, onak preko kurca, ono pruži ruku naprijed, a gleda negdje
desno, lijevo.
Biskup, ministrantu. Kako se kuže činovi, kako se kuži hijerarhija.
Izbode me sve to blještavilo.
Sorry najsvetija svijetlosti sveta, presvijetla, blažena,
nisam se mogel oduprijeti.
I zašto meni čitav dan zuji po glavi ona narodna:
-tko o čemu, kurva o poštenju, vojnik o skraćenju
Zašto
Post je objavljen 25.12.2011. u 19:46 sati.