Mislio sam palamuditi o svojim proslavama Božića i kako sam davno odustao od polnočke, kako sam ljut što ljudi cugaju na božićnu noć (da, da, to ide i na neke redovne čitatelje, nema p/r/opusta) i tako to. Onako srčano udriti po riznici sjećanja.
Onda sam gledao prijenos polnočke (onako s tvrdim č, praf kajkavski) iz Siska i rasplakao sam se kao rodna godina kada sam vidio ljude u sisačkom Svetom križu. Bože sveti, kako su ti ljudi iskreno uplašeni i kako ih nekako jad jede. Onda sam slušao biškupa Košića. On me firmo. Okej tip, neki čudan spoj teške konzerve, ali i otvorenosti. Količina žena koja se mogla vidjeti po čitanjima i ministrantice, te zbor koji izgleda kao da je ispao iz kakve američke crkve govore o otvorenosti. Ali propovijed. Da sam ja bio na njegovom mjestu, mislim da bi me drugi dan dali ubiti ili bi me papa Ratzinger poslao u Ognjenu zemlju. Ali propustio je nevjerojatnu priliku da se obruši na divlji kapitalizam, da se obruši na političare bez obzira na stranačku pripadnost i da se obruši na domaće ekonomiste. Jer uništili su Sisak. Ti ljudi, pa ti pogledi govorili su sve. Kakva radost Božića, kada je grad ekonomski ubijen. Ljut sam na biškupa Vladu. Jerbo ovo su vremena u kojima se treba derat s propovjedaonica. Da se čuje. Da će Bog suditi gamadi i da Božji sud nikoga neće zaobići. Da Bog ne prima mito, da Bog ne otpušta radnike, da Bog ne ubija pogone. Znam da nije radosno, ali čulo bi se. Treba udrit po aždaji!
Zato dragi čitatelji, redovni, slučajni, bilo kakvi, želim Vam posla u 2012. Posla da imate plaću u ovim najavljenim rezovima. Da nemate posla s ekonomistima. Da nemate posla s političarima. Kristova svjetlost Vam svjetlila!
O duhovnom aspektu Božića, čitajte na mome uradku na fanfo.org.
Pero Panonski
Post je objavljen 25.12.2011. u 15:03 sati.