
usnio sam sunčeve zalaske,
nježan dodir svile na mom ramenu
i tvoje toplo tijelo naslonjeno na mojim leđima
dok me nježno grliš oko vrata...
sanjao sam zimsko sunce što nas grije
na nekoj osamljenoj klupi u parku
dok sjedimo zagrljeni sa osmjehom na licima.
uživao sam tvoje poljupce moja mila,
i onu prisnost, toplu i snenu,
bez koje ne umijem živjeti.
još uvijek to trebam,
i još uvijek te ljubim
kao nekad...
(c) Zoran Bijelić
U Splitu, 24.12.2011.g.
Post je objavljen 25.12.2011. u 14:30 sati.