Napomena autora:
Pisati će se mnogo tekstova i članaka na ovu temu kao i svake godine pa ću pokušati skratiti koliko je to moguće.
Nekako je već postalo tradicionalno da se svake godine napiše nešto o ovome pa tako će se to zbiti i ovdje.
Vidim po prijašnjim godinama da je nekad bilo burno, nekad je bilo mirnije, a ponekad uopće reakcija nije bilo. U skladu sa saznanjima (kojih zapravo nikad ne nedostaje) treba napisati nešto novo. Možda će se ovo shvatiti kao kritika. Možda će netko to shvatiti kao pregrubo bezboštvo, dok će drugi kazati da je preblago. Biti će svakakvih reakcija, ali moramo već i nekako početi.
U našim dućanima ima nekih artikala koji u svojem imenu nose nešto „Božićno“ ili nešto „novogodišnje“. Još jučer su ti proizvodi bili samo normalni proizvodi. Kao primjer možemo uzeti Božićno pivo koje je iste kvalitete (ili tako barem kažu) kao i ono obično, ali je svejedno ono Božićno skuplje od običnog. Kad se ljude pita zašto to kupuju, oni odgovaraju nešto ovako: „To je za ugođaj ovih dana.“.
Na i u raznim gospodarskim emisijama možemo čuti da će u blagdansko vrijeme porasti potrošnja raznih namirnica. Najviše prometa se očekuje kod alkoholnih pića i cigareta. U blagdansko razdoblje počinje i kupovanje nekih artikala koje inače ne kupujemo kroz godinu.
Sve u svemu, očekuje se malo više priljeva novaca u naš ekonomski sustav.
Ljudi jedva čekaju blagdane da se malo odmore. Priča se i o takozvanim „opasnim blagdanskim stolovima“ pomoću kojih narod dobiva na svojoj masi. Provode se razna psihologijska istraživanja (što god to značilo) i zaključuje se da su ljudi nekako sretniji i nasmijaniji za božićne blagdane. Čak nas ni kriza (u bilo kojem smislu) u kojoj se nalazimo ne može pogoditi. Uvijek će se naći da se napuni stol i da se pod bor stave pokloni za sve, oni potrebni i oni nepotrebni. Zaboravljaju se i najgore poteškoće jer došlo je doba blagdana – doba darivanja i doba sreće.
Da bude sve još ljepše, imamo „nadnaravno“ opravdanje za naše kupovanje i trošenje novaca! Rodio se netko jako bitan za nas na taj dan i mi moramo kupovati jer ako u to vrijeme kupujemo mi smo dobri vjernici. Kako najlakše opravdati nešto i učiniti to „prirodnim“ (u smislu da oni koji to ne rade su ili nevjerni ili čudni)? Staviti to nešto pod zaštitu religije.
Obitelj se ponovno okuplja i to je nekako čak i najtvrdokornijim kritičarima i društvenim pesimistima došlo u krv. Svi vole vidjeti svoje najdraže. Možda je jedino stvar u tome što neki vole vidjeti svoju obitelj jer cijene svoje pretke i rođake, a ne zbog nekih blagdana i rođenja nekih čudnovatih osoba. Oni znaju da nose neke zajedničke gene pa se drže na kupu jer znaju da to ima neki „viši smisao“.
Razne starlete i „slavne“ osobe se javljaju ovih dana. Neki komentiraju (nešto u stilu missica koje žele cijelom svijetu mir) da ove godine neće kupovati ništa pretjerano jer se žele vratiti k pravom duhu Božića. Pravi duh Božića? Valjda su mislili na onu priču koju još i danas pričaju neki lijepi crtani filmovi za djecu. Priču u kojoj se spominje skromnost i to da bit Božića nije u materijalnim stvarima nego u onim, kako se ono zovu, „drugim“?
Mislili su na priču koja je ispričana da bi samo perpetuirala pravu bit Božića. Onu bit koja se pokušava sakriti. Svi su gledali barem jedan film o Božiću i dogodovštinama koje se događaju u to lijepo, snježno vrijeme. Pa ipak, većina se još uvijek ponaša kao da nisu ništa ni čuli ni vidjeli.
Sjetite se samo onog piva s početka ovog teksta. Ono koje ima pridjev „božićno“ je skuplje. Tu vam leže svi odgovori na pitanje o čemu je zapravo u to naše blagdansko vrijeme riječ.
Zašto bi to bilo skuplje? Zašto ne bi bilo jeftinije pa da mogu kupiti i oni koji su slabijeg imovinskog stanja? Ako je Božić stvarno toliko nematerijalan, zašto nam treba toliko materije da bi bili u to vrijeme sretni?
„Radni narod jedva čeka blagdane da ne bi išao na posao. Žele se odmoriti, odnosno to tako zovu. Zapravo žele samo da se dobro najedu i napiju i da tako prođe vrijeme. Bave se prizemnim i vulgarnim stvarima. Čekaju jedva da se malo odmore, da malo prestanu misliti.“
Zvuči kao klišej, ali porobljeni smo i to je činjenica. Liberalni sistem koji u sebi drži niz kočnica i kvaka koje su tu samo da s nama i našim životima upravljaju. Blagdani koji slijede su stavljeni pod krunu nečeg „božanskog“ i lijepog, ali su zapravo samo sredstvo za manipulaciju. Kupujemo u točno određeno vrijeme, plaćamo svoje strasti u točno određeno vrijeme. Da ne ostanemo samo na Božiću, slično je i s Novom godinom. Noć kad svi ljudi polude i dok se događaju stvari kojih se radije ne sjećamo kasnije. Što je s onim mitovima da onako kako počnemo godinu da ćemo ju tako i završiti i da će tako biti kroz cijelu godinu?
„Nadam se da nije to točno jer tada ćemo imati povećani broj alkoholičara, napušenih propalica i bezumnih tarzana u brzim autima, djevojaka u dopičnjacima i neželjenih trudnoća. Doduše, svi ćemo se ljubiti kroz cijelu godinu i voljeti, ali ipak ćemo voditi ratove zbog profita i ubijati.“
Ne, mit sigurno nije točan. Vrijeme je da se demitologiziramo.
„Pravi blagdani i svetkovine ne traju jedan dan i nisu ograničeni. Prava svetkovina nije pijanka i mjesto na kojem se čine nemoralne stvari zbog kojih čovjek kasnije mora žaliti. Ja vam želim da ove „blagdane“ razmislite o tome što je svetkovina. Ljudski život, kad postane onaj pravi, je svetkovina svaki dan. Svaki dan je radost i osjeća se želja za postojanjem. Želja za znanjem i želja za time da se postane bolji.“
* Treba napomenuti da ludilo, koje čak ni današnjim danom ne završava, počinje barem mjesec dana (ako ne i više) prije održavanja "svetkovine"
** "Jedva čekam drugi mjesec pa da računi za kartice dođu na naplatu." - anonimno, nakon čekanja u kolosalnom redu u lokalnom dućanu
Post je objavljen 25.12.2011. u 07:42 sati.