Dok se u ovaj kasni sat približava svjetlost Božića, razmišljam... Prisjećam se jednog svog posta o svjetlu i tami prosinca. Tada sam zapisala:
U tom bi zimskom mraku svi tragovi blještavih svjetiljki i njihovi zvjezdani odsjaji ostali uzaludni da ne postoji još jedno zadivljujuće svjetlo do čijeg se izvora dolazi ljubavlju, razumijevanjem, radošću, toplinom, nadom. Kad se tim darovima ispuni srce, takvo se svjetlo umnožava.
Osvjetljava nas milijunima toplih iskrica. Rasplamsati ga - to je istovremeno i najlakši i najteži zadatak. Svatko će najlakše shvatiti da su darovi tog svjetla ono što nam treba, a najteže je - osloboditi se goruće želje da baš nama budu dani. Tek kad ih odlučimo nesebično darivati, bit ćemo ih spremni primiti. Tada ćemo biti sigurni da smo pronašli svoje unutarnje svjetlo. Ono je jače od svakog mraka.
Dragi moji, znani i neznani - neka vam je sretan Božić!
Post je objavljen 24.12.2011. u 23:57 sati.