
* jer mi nedostaje. jer želim da se zagrlimo. želim da odemo na kavu. želim da si ispričamo sve novosti. želim da se vidimo!
*
So. Božić nam kuca na vrata. Grad je okićen još krajem studenog. Na radiju su počeli puštati božićne pjesme, moji prijatelji i poznanici su jelku okitili na dan sv.Nikole.
Božić je izgubio svoje značenje. Prestala sam se veseliti. U meni nema nikakvog blagdanskog ugođaja, raspoloženja. Ničeg.
Mnogi su me pitali što želim za Božić. Rekla sam im, želja mi se ispunila. Nije to ništa materijalno. Možda mi je Bog pomogao, a možda se sav moj trud isplatio. Ne znam. U svakom slučaju, sretna sam što je tako.
Moja obitelj je prilično tradicionalna što se toga tiče. Jelku kitimo na sam badnjak. Odemo na polnoćku. Ujutro opet na božićnu misu. Ne stavljamo darove ispod jelke. Ne darujemo se. Za nas bit Božića nije darivanje, već ona toplina, ljubav i svi osjećaji koji prevladavaju kad se družimo s cijelom obitelji. Možda je lijepa gesta kupiti nekom poklon za Božić. Moje mišljenje je da je ljepša gesta kad nekom kupimo neki poklončić na neki random dan, a ne kad nas po medijima podsjećaju na to. Sve je postalo nekakva obveza. Ne sviđa mi se. Božić je izgubio svoje čari. Isforsiran je.
Svejedno, svima vama želim da ugodno provedete nadolazeće blagdane, želim vam sretan Božić i da nikad ne zaboravite koja je njegova prava bit. ^^
*
Nedavno sam upoznala jednu prekrasnu osobu! Osobu punu razumijevanja, ljubavi, dobrote, iskrenosti i poštovanja. Jednostavno sam iznenađena što takve osobe ipak postoje (da, nikad nisam upoznala nikog sličnog). Imamo toliko toga zajedničkog, toliko tema za razgovor. Savršeno se razumijemo, nadopunjujemo. To je osoba kojoj sam se najbrže otvorila, pred kojom u meni ne postoji ni trunke srama, znam da će napraviti sve što može da mi pomogne (i ja bih se potrudila da pomognem toj osobi, koliko god teško bilo. - koliko god otrcano zvuči, zaista to mislim.). To je osoba sa kojom mogu pričati o čemu god želim i koliko god želim, osoba sa kojom sam u 5 dana izmjenila 24 tisuće poruka! Nismo spavali, oboje smo bili premoreni ali bi svejedno ostajali budni do 5 i pričali jer se nismo mogli odvojiti jedno od drugog, bez obzira što smo morali ustati za sat-dva i otići u školu i izdržati sve ispite i ispitivanja koja su nas snašla jer je kraj godine.
To je osoba koja je ostavila trag u meni i nadam se da će to prijateljstvo trajati što duže. ;)
Post je objavljen 24.12.2011. u 01:17 sati.