Marketing
Nesto se dobro kuha...
Joj lipote...obozavam ovo bozicno vrime, onaj miris u zraku, osvijetljene ulice i opcenito predblagdanski ugodjaj. Jos mi samo fali miris kestena sta se sirija s volta prema mostu i trgu svake godine cim bi malo zahladilo, ali jbg, nemos sve imati...
Ono sto ne volim je bozicno ludilo po ulicama i trgovinskim centrima. Tome se uspjesno odupirem vec godinama. Nisu me moji starci odgojili da cari bozica mjerim materijalnim vrijednostima, valjda zato sta nisu ni imali za darove i ispunjene svih nasih bozicnih zelja. Igracke sam vec davno prerasla, tehnologija me nikad i nije puno zanimala, ali zato kakva cokolada za sv. Nikolu ili Bozic jos uvijek izmami osmijeh na lice. Vec je druga godina da nisam sa svojima za Bozic, tako da se sad veselim cestitkama u postanskom sanducicu. Jucer sam u njemu nasla jednu sto je moja stara poslala. Iznenadila me moram reci, jer se cujem s njom svaki dan, a nije mi ju ni spomenila. Lijepo je to...
Anyway, bila san primorana spustiti se do centra da obavim svoj tako mrzak ovogodisnji shoping...dosla san do saznanja da je Vikinga zahvatila bozicna groznica, pa je u stilu djeda bozicnjaka neki dan napunio vrece poklonima spreman za darivanje, a ja sam navodno na listi.
To me natiralo da se izvucem iz svog udobnog kreveta i dobro se zabundam pa pocnem haraciti po ducanima u potrazi za nekim dobrim i korisnim poklonom. A ducani, ubi boze... ko bitka na Neretvi, drugi svj. rat il afganistan, sta ti ja znan. Ljudi na sve strane, trce, deru se, vicu, trgaju artikle jedni drugima iz ruku. Trgovacki centri su neprohodni, igracke, odjeca, papiri za zamatanje po podovima. Dica placu i otimaju se materama iz ruku, vriste, cace zivcano peglaju kartice, ulaze u minuse, mrmljaju nesto sebi u bradu. Modno onesvjestene djevojke paradiraju po ulicama golonoge u minicama i kratkim hlacicama uzdajuci se u toplinu svojih kineskih "Uggsica"...
Jednom rijecju, katastrofa... Progurala sam se nekako pokraj te silne mase nepoznatih lica, zgrabila mekani tamnoplavo-sivo-ljubicasti prugasti kucni ogrtac da Viking ima cime pokrit dupe poslije tusiranja i da ima sto udobno i toplo za gacanje po kuci i stala u stometarski red ispred blagajne. Asti pasa...pa reka bi covik da je recesija samo puka izmisljotinja male Melite, jer ne cini mi se da je ikoga bas zahvatila. Nije normalno na kakve su sve gluposti ljudi spremni baciti pare, a sve pod izgovorom Bozicnog ludila.
To im valjda dodje svake godine ko epidemija svinjske gripe il sto...
Iduca stanica bila je Tesco (ekvivalent Interspara, Kauflanda i otalih slicnih lanaca). Kupila san rize i mlivenog mesa, ali misija trazenja kiselog kupusa zavrsila je totalnim porazom. Nista, nastavljam dalje tegleci sve to skupa, i naidjem na Polonez. To je ducan s poljskim proizvodima, a nadje si i nase Vegete s naznakom na deklaraciji da je made in Poland od fransize Podravke - country of origin: Croatia...(nek se zna), pa san optimisticno usetala unutra u potrazi za zeljenom glavicom kupusa i napokon je nasla.
I eto me sad nazad, 2 kila kupusa, kilo mlivenog i isto toliko rize i zasukala rukave...da vidite samo kako se lipo krchkaju.
Mater je na Skype-u daje diktatorske upute kako i sto napraviti i svako nase neslaganje oko recepta zakljuci onom slavnom: znas li ti koliko san ja sarma u zivotu napravila...
Al bez obzira ja san ponosna na ove moje, jer su posebne - moje prve sarme. I da samo znate kako su dobre.
Sretan vam Bozic ljudi 
P.S.
Nastavak:
Kako je sarma ubila laptop...
Sarme gotove, spremne za posluziti, kad moja stara oce da ih vidi. Podignem ponosno pijat, a ona da joj malo priblizim kameri jer ka ne vidi dobro, ja priblizim a ona dalje diktira: daj nagni malo...Ja nagnem, kad ono... U p.m. i ti i sarma i kamera i sve skupa!!!
Sarma je s plitkog pijata zavrsila na tipkovnici zajedno sa pripadajucim joj umakom sto je rezultiralo preranom pogibijom mog jadnog laptopa... Ekran se momentalno zamrznuo s materinom grimasom po sredini, jos je cujem kako nesto govori a onda...1,2,3...muk, i zacrni mi se pred ocima.
Eto zasto ne volim tehnologiju...nikad samnom ne izdrzi dugo...
Sad pisem s cimerovog kompjutera...
Viking mi je rekao da mu ga donesem sutra na pregled, ipak je on u toj bransi pa ga mozda njegove magicne ruke i ozive 
By the way, sarme su genijalne 
Post je objavljen 23.12.2011. u 17:14 sati.