Marketing
Utrka života
"Spremni. Pozor. Sad!"
Još dok mi je prasak startnoga pištolja odjekivao u ušima nisam mogao vjerovati što to činim. Okružen s više od 20,000 natjecatelja hitao sam naprijed, nadajući se da ću završiti 40-kilometarski maraton na saveznoj razini. Dok sam utvrđivao svoje mjesto u gužvi koja se rojila niz ulice gradskoga centra, nisam se prestajao pitati zašto sam odlučio trčati tako dugu i napornu utrku. Tada sam pogledao oko sebe i vidio trkače koji se smiješe gledateljima koji su im pljeskali i hrabrili ih. Vikali su: "Vi to možete! Hajde, samo naprijed!" Čak su se i djeca probijala između nogu odraslih da bolje vide one koji bi projurili pokraj njih.
Sama pomisao da toliko ljudi zajedno trči da bi postigli isti cilj nadahnula me je da nastavim umjerenim, ali postojanim tempom. Poticalo me je i uzbuđenje koje se moglo osjetiti u zraku. Svaki mi je povik, svaki pljesak dlanovima, svaka ohrabrujuća riječ davala malo više snage da nastavim.
Na izlazu iz grada prolazili smo pokraj kuća s velikim travnatim dvorištima. Ljudi su nas pozdravljali s druge strane svoje ograde, a neki su čak ponudili i da nas malo poškrope vodom iz prskalica za zalijevanje travnjaka. Tako smo nastavili i nakon dužega trčkanja našli smo se pred oznakom za trideseti kilometar utrke. Pogledao sam oko sebe i primijetio da nas je bilo dosta manje nego na početku. Neki su očigledno ulagali krajnje napore da nastave. Većina je usporila svoje trčanje, a neki su čak i nastavili hodajući. Ponovo sam počeo sumnjati u svoj uspjeh.
Boreći se s odlukom nastaviti ili ne, sjetio sam se što su mi na početku rekli iskusni natjecatelji: "Posljednji kilometri utrke su najteži." I bili su u pravu. Svaki mi je sljedeći korak bio sve teži. Ali sam se podsjećao da me isto tako svaki korak vodi sve bliže cilju. Tako sam ubrzao.
Tada sam primijetio jednoga natjecatelja ispred sebe koji se teško borio da nastavi. Trčao bi koliko mu je to izmučeno tijelo dopuštalo, a zatim bi hodao pomalo šepajući na lijevu nogu. Dok sam ga preticao pomislio sam da bih mu mogao ponuditi nekakvo ohrabrenje. I ja sam dosta poticaja dobio od publike koja je pljeskala i dovikivala. Sada bi bilo pravo da to ohrabrenje podijelim s nekim drugim.
Okrenuo sam se njemu i doviknuo: "Gotovo si na cilju! Možeš ti to!" On je podigao svoju glavu i raširenih me očiju pogledao. Iznenadio se što mu se obraćam. Ali je ponovno nastavio trčati, dovoljno brzo da me stigne. Zatim je opet usporio i nastavio hodajući. Opet sam osjetio snažan poticaj da ga ohrabrim. "Gotovo smo stigli. Hajde, možemo to zajedno." Čovjek me je pogledao i tada sam u njegovim očima mogao vidjeti koliko mi je zahvalan. Nastavili smo trčati zajedno. Kada smo prošli posljednji veliki zavoj na cesti rekao sam mu da moramo završiti ovu stvar. Zatim smo u daljini ugledali oznaku za cilj. "Pogledaj", povikao sam, "uspjeli smo!" Posljednje metre utrke istrčali smo zajedno, jedan do drugoga i zajedno smo prešli crtu.
Nikada neću zaboraviti zahvalni pogled u očima čovjeka koji mi se na kraju zahvaljivao što sam mu pomogao da stigne na cilj toga dana. I dok razmišljam o tome maratonu ne mogu se oteti mislima o sličnosti te urke s našom životnom utrkom. Čak je i apostol Pavao napravio sličnu usporedbu između olimpijske utrke staroga svijeta i kršćanskoga života: "Ne znate li da u trkalištu svi trkači trče, ali samo jedan dobiva nagradu? Tako trčite da je odnesete... Plemenitu sam borbu izvojevao, TRKU DOVRšIO, vjeru sačuvao. Već mi je pripravljen vijenac pravednosti koji će mi u onaj dan dati Gospodin, pravedni sudac, i ne samo meni nego i svima koji budu željeli njegov dolazak."
Nitko od nas životnu utrku ne trči sam. Svi mi trebamo nekoga dok podnosimo teškoće razvoda, bolesti djeteta, probleme na poslu, nezaposlenost, siromaštvo, pa i duboko bolno pitanje "Gdje je sada Bog kada nam je najpotrebniji?" Tako netko s više iskustva ili netko s osobitim suosjećanjem može pomoći nama kada je teško nastaviti dalje, kao i mi što možemo ohrabriti druge. To u glavnom ne košta ništa, a ima golemu vrijednost.
Post je objavljen 23.12.2011. u 16:33 sati.