Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/modestiblejz

Marketing

Sretan vam Spartak

(napisano 19.12.) Razmišljam kako je Spartak ostao jedini politički korektan revolucionar. Spartak danas nikome nije opasan (bio je Rimljanima koje je ubijao, ali oni su odavno pepeo i prah), nikoga ne ugrožava, nema sljedbu, nema ga tko sporiti, nema ga tko glorificirati, pa slobodno može biti revolucionar, čovjek koji se opravdano bori za pravednu stvar, koliko mu duša želi, bez da to ikome smeta ili škodi.

Naime sinoć, po ne znam koji put, gledam reprizu inteligentnog i uvijek aktualnog Kubrickovog remek-djela i razmišljam kakve bi reakcije bile da se netko sjeti printati facu Kirka Douglasa alias Spartaka na crvene majice i počne ga nositi diljem svijeta kao neosporivi simbol revolucije? Kao simbol borbe potlačenog roblja za slobodu i promjenu u svijetu robovanja, nejednakosti, muke i patnje? Protok vremena za Spartaka je učinio svoje. Za njim se ne vuku repovi. Nacionalističko osjetljivi dušebrižnici njemu ne mogu predbacivati da je bio komunjara, budući da je bio "samo“ gladijator i rob daleke antike. Neki tamo odbjegli gladijatori i robovi sa obronaka Vezuva, koji traže slobodu i povratak svojim kućama, više nikome ne predstavljaju opasnost, Rimljani su se pobrinuli za to razapinjući duž ceste do Rima sve do ti zadnjeg pobunjenika. Stoga se ne doživljavaju kao demoni (barem ne bi trebali), za razliku recimo od tih komunjara, crvene opasnosti, koji su uf-uf još uvijek opasni za rimsko bogatstvo, jer su crvene aždaje još uvijek svuda oko nas rolleyes (barem u paranoičnim glavama današnjih rimljana). Pobuna roblja protiv robovlasničkih gospodara, a žalostan manjak komunjara u antici, s ove nerobovlasničke (zar?) distance nekako čepi usta prigovorima. Pa eto sumnjam da bi itko frktao na Kirka, kao što frkću na Che-a, iako su dečki pričali o potpuno istim stvarima, o roblju svijeta, jednakosti, slobodi i tako to...

Ustajte prezreni na svijetu
Svi sužnji koje mori glad!
To razum grmi u svom gnjevu
Kraj u ognju bukti sad
Prošlost svu zbrišimo za svagda
Ustaj, roblje, diže se
Sav svijet iz temelja se mijenja...
etc, etc...

Ali ne-ne, ne smijemo trčati pred rudo i podcjenjivati uvijek budne komunistofobe, sasvim je moguće da bi i pokojnom Spartaku brojali crvena krvna zrnca. Ah ti prokleti komunjarski eritrociti, zar nisu mogli biti druge boje? rofl

Izraz „politički korektan revolucionar“ je naravno oksimoron, jer klasična revolucija prvo ruši da bi gradila (takva joj je priroda), a u rušenju neizbježno netko (mnogi) strada i tu se sva korektnost gubi. Čini mi se stoga da korektnost ili nekorektnost verbalno određuju vrijeme i običaji, koji revolucionarnost tumače sa svog trenutnog društveno-političkog stajališta, dakle onako kako im paše. Pa je i samo dislocirano odnosno distemporalno tumačenje u startu nekorektno. Ali gle što je zanimljivo, oksimoron nije posve nemoguć. Jer ako je s našeg gledišta Spartak političko-korektan revolucionar, a po rimskim pojmovima tada nije bio i zbog toga izvisio na križu, učinio je to 73 godine prije rođenja jednog drugog opako-korektnog revolucionara, koji je osobno izvršio korekciju u bilo kakvoj političkoj nekorektnosti koju su tadašnji dušebrižnici Spartaku mogli predbacivati. Pa je opet i taj drugi izvisio na jednak način kao i Spartak.

Zeznuta čeljad ti revolucionari. Koriste partizansku taktiku iznenađenja. Naime, taj je drugi tip bio toliko nezamislivo opak, čak i za pojmove onog okrutnog i krvavog vremena - jer je igrao neočekivano. Bio je diverzantski nepredvidljiv. Učinio je to - revolucionarizirajući samu revoluciju. Odabrao je u svojoj revoluciji jedini stradati, oduzimajući joj tako političku nekorektnost u vijeke vjekova. Pa su zbog toga i njega pribili na križ. Jer nisu mogli podnijeti da revolucija može biti korektna.

Spartak je ubijao i bio razapet, čiča-miča gotova priča, ovaj drugi doduše nije ubijao pa je opet bio razapet, ali su se zato kasnije naubijali u njegovo ime i još uvijek ubijaju (gomilajući kroz povijest toliko trupala koliko ih jedan prosječan gladijator u svom kratkom životu nije mogao ni sanjati), unatoč njegovoj korekciji (evolucija također nema sreće, dušebrižnicima svih vremena nije poželjna, bila ona evolucija revolucije ili prirodnih vrsta).

Što direktno govori da su robovlasnicima ama baš sve revolucije, bile one politički korektne ili nekorektne, uvijek smetnja. Smetnja jer donose promjenu, na gore ili na bolje svejedno, bilo kakva promjena za njih je neželjena. Smetnja su revolucije, smetnja su evolucije, smetnja je svaka promjena koja dotiče i propituje robovlasničke poretke. I kako god da okreneš, nekorektno ili korektno, uvijek netko strada. A samo su rimljani/robovlasnici vječno zaštićeni plaštom samoproglašene "političke korektnosti".

I zašto bi nas onda uopće bilo briga što robovlasnici (Wall Street) o revolucijama (Okupiraj Wall Street) misle. Svi su revolucionari kužili tu njihovu fasadu, baš svi odreda, bez izuzetka, bez obzira kakav im bio program (Vezuv ili Maslinska gora), i baš su zato tjerali po svom programu, uprkos mišljenju rimljana, robovlasnika, farizeja, dušebrižnika, nacionalista.

No znam, znam, već čujem, zašto onda Kirk na maji, jer što je kod Spartaka kontroverzno, on je s ove distance čist. Kao da ljudi uopće znaju tko je bio Spartak-Spok-Spartanac kakoliveć i kakav je smisao poruke koja NE izaziva masovno komešanje, kad politička nekorekcija i jest tu DA navabi pogled i začačka dežurne dušebrižnike. No što ako cilj nije čačkanje dušebrižnika već poticanje na misao? Možda je odgovor sljedeća etapa evolucije revolucije - subverzivna revolucija uma?

Razmišljam, kakve bi reakcije bile da se netko dosjeti razapeti tijelo Kirka Douglasa alias Spartaka ili Luthera ili Che-a ili Trockija ili Palacha ili Gandhia ili XY-ona na drvene križeve diljem planeta? Nije korektno jer nisu isti? Ni ne tvrdim da su svi isti, ni sve revolucije nisu iste, ne tvrdim čak ni da su sve korektne ili nekorektne, to diktiraju vrijeme i običaji, nas treba zanimati mogućnost revolucije uma, razmišljanja onih koji su sposobni promišljati, a ne onih koji nisu.



Za frktajuće imam zapovijed direktno od komandantea, a sa njim nema šale: "Novu vam zapovijed dajem - Ljubite jedan drugoga! Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedan drugoga."


Danas.hr: Na istom tragu


Post je objavljen 25.12.2011. u 19:30 sati.