Marketing
Puštam sjećanjima da me kupe
Te večeri bila sam najsretnija djevojka na svijetu. Ništa mi nije predstavljalo problem, ni roditelji od kojih sam dobila jezikovu juhu nakon kašnjenja doma, ni sutrašnji test iz kemije, jednostavno sam bila zaljubljena i presretna. Osjećaj koji nikad neću zaboraviti. Čim sam legla u krevet i upalila laptop stvorila se mala crvena brojka u kutu ekrana, u trbuhu sam osjetila još veći pritisak leptirića, bila sam uvjerena da je to on - i bio je! Dopisivali smo se do kasno u noć, a onda sam utonula u najljepši san. Ni slutila nisam što me čeka. Ujutro usljedio je šok, dobila sam poruku od Luke. Bio je ljut na mene, i sve mi rekao. Rekao mi je da je zaljubljen u mene, da me voli, da me tu večer želio pitati može li išta biti između nas ponovno, želio me otpratiti do doma i otvoriti mi svoje srce, a ja sam otišla s njegovim najboljim prijateljom. Bila sam šokirana, tužna, nisam vjerovala. Ništa mi nije bilo jasno. Osjećala sam se krivo iako je bilo podjeljenih osjećaja. Da sam to znala sigurno mu to nebi napravila, uvjerena sam da se ništa od ovoga nebi ni dogodilo, ali kako sam ja to uopće mogla znati? Nicim on to meni nije pokazao niti dao naslutiti, ni ponašanjem, razgovorom, ničim! Čak se poprilično dobro zabavljao kad se odvojio od mene, a Marinu je svako malo namigivao dok sam bila u njegovom zagrljaju. Pokušala sam mu to objasnitit, ali ništa nije pomagalo. Znala sam da je ova priča bila predobra da bi bila istinita i da će uvijek postojati ono ali koje djevojci sreću kvari. Zatim je stigla poruka od Marina, rekao mi je da moramo razgovarati. I razgovarali smo. Rekao je da je Luka ljut na njega, da nije znao da Luka to osjeća prema meni i nakon svega zamolio me da Luki ne kažem za ono što se dogodilo između nas i da želi da budemo barem trenutno prijatelji. Srce mi se tu sekundu slomilo na tisuću komadića, bila sam shrvana, u nevjerici, ali nisam ga osuđivala, ne mogu tražiti od njega da prekine prijateljstvo zbog neke djevojke koju jedva poznaje. Isto tako stavila sam se u njegov položaj, ja to nikad nebi učinila najboljoj prijateljici, nikad nebi dopustila da naše prijateljstvo uništi neki dečko. Prisjetila sam se koliko puta je mene Marin pitao ima li nečega između mene i Luke, a ja sam ga po sto puta uvjeravala kako smo mi samo dobri, stari prijatelji. Osjećala sam se krivo iako ja nisam mogla znati što Luka osjeća prema meni. Iste večeri objasnila sam Luki kako Marin nije ni za šta kriv i kako poslije nije bilo ničega između nas, govoreći mu to srce mi se paralo na sto djelova. Obuzela me tuga i nevjerica, ali ipak nadala sam se da će naposlijetku sve dobro završiti. Vjerovala sam da je Marin osjećao ono što i ja. Nakon nekog vremena Luka je popustio, sve smo riješili, on i Marin su ponovno bili u odličnim odnosima, a ja sam ostala zaboravljena. S Lukom više nisam ni pričala, na ulici bi mi se pristojno javio. A Marin, Marin me uništio, slomio me u potpunosti. Nadala sam se da mora proć neko vrijeme s obzirom što je rekao kako želi da trenutno budemo prijatelji. Nije mi se uopće javljao, kao da i ne postojim, kao da nikad ništa nije bilo, bila sam očajna. Kad ga vidim u onom istom kafiću ni ne javi mi se. Ja sam se zaljubila, a njemu je ono očito bila samo usputna zabava. Prošla su čak tri mjeseca, od njega ni riječ, ni ono jebeno ''šta ima?'' i znam da ovo glupo zvuči, ali nije mi stavio nikad ni jedan jebeni šugavi lajk na sliku, status, poveznicu.. Uništio me u potpunosti, plakala sam danima, noćima sanjala njegov osmijeh, osjećala sam se bespotrebno, povrijeđeno, očajno. Posve sam se zaljubila u njega, on je bio sve što sam ikada tražila od dečka. Nisam mu pronalazila mane. Volila sam ga svim srcem svojim unatoč tome što se ponio prema meni kao najveći kreten bez mrvice mozga. Toliko me povrijedilo to što me jučer učinio da se osjećam tako sretno i posebno, a sutradan tako očajno i nepoželjno. Prezirem to što ga volim.
Ovo me baca u depresiju
Post je objavljen 22.12.2011. u 20:55 sati.