Provoditi Igru s manjkom testosterona je kao voziti Fiću s karoserijom Ferarrija. Iako vrsta uspješnih igrača ima podosta, uključujući i razne emo i ženskaste tipove, ipak je opća pravilnost da među njima postoji određena vrsta dominantnosti i agresivnosti, tipično muških karakteristika.
Testosteron, često upotrebljavan kao i alternativni naziv za "muškost" (iako je prisutan i kod žena, u količinama 10 puta manjim), utječe na velik broj tjelesnih funkcija, razvoj seksualnih karakteristika, mišiće, gustoću kostiju, rast kose i dlake, glas, opću fizičku i mentalnu energiju, agresivnost i još mnoge stvari. Stoga bi se za naše svrhe visoka razina testosterona trebala smatrati poželjnom, ako ne i vitalnom (ignorirajmo na tren graju 'ali mi ne želimo agresivne tipove', već je prilično jasno da se ženske želje na papiru i ženski odabiri u stvarnosti znatno razlikuju).
Bilo bi glupo i znanstveno besmisleno pokušavati povezati neku određenu tehniku Igre s nekom određenom razinom testosterona, iako nesumnjivo pomaže s nebivanjem pi**icom, što je problem koji barem povremeno spopada većinu muškaraca. To je stvar koja se ostavlja svakome na svoju maštu. U međuvremenu, pogledajmo što utječe na razinu testosterona:
- neke studije su također pokazale da zaljubljenost i očinstvo smanjuju razinu testosterona.
- testosteron pomalo opada sa starošću, iako ne kritično. Ne treba objašnjavati.
- menta, sladić i soja smanjuju razinu testosterona. Osim ovih jasnih, mnogo je sličnih, teško uhvatljivih prehrambenih proizvoda koji zbog uporabe hormona, antibiotika i raznih kemikalija mogu izazvati poremećaje testosterona, no ta tema je previše kompleksna.
- tjelesna vježba i napor potiču proizvodnju testosterona
- spavanje podiže samo noćnu razinu testosterona, no manjak sna smanjuje razinu i danju i noću
- seksualna aktivnost i masturbacija, po nekim ali ne svim istraživanjima, smanjuju razinu testosterona. Budući da je seksualna aktivnost cilj, mogla bi se povući paralela da je masturbacija onda prilično nezgodna ideja i ne bi bilo loše suzdržavati se od nje u korist "prave stvari", što će i ubrzati dolazak do nje. Ako netko nije po prirodi agresivan, to bi mu moglo dobro doći. (Ponekad se ne mogu ne zapitati jesu li stare religije, iako iz krivih razloga, ipak pogodile neke stvari?)
Iz svog ovog džumbusa, jedini uistinu jasni zaključak koji mogu izvući jest to da je bitno živjeti zdravo i vježbati (naporne, težinske vježbe, ne cardio-hippie zezancije) vrlo korisna stvar, što smo svi već znali. Možda nekoga i ovaj detalj motivira. U najgoru ruku, siguran sam da je puno lakše imati samopouzdan, alfa jezik tijela ako ga podržava velika količina energije, koja je ipak povezana s cijelom stvari.
Post je objavljen 22.12.2011. u 13:21 sati.