Marketing
pripreme u punom jeku :)
Uf, moram priznati da mi malo nedostaje dana .... čini mi se da sam, prvi puta nakon puno godina, u maloj predblagdanskoj strci... doduše, ne svojom krivnjom... gužve po gradu me toliko izluđuju da redovite ture poslije posla traju i po pola sata duže...no, što je tu je, još malo i vraća se i ta ludnica po gradu u normalu... a bome i ja sam pri kraju sa svojim kirom...jupiiiiiii....
Ovaj sam tjedan, konačno, uspio dogovoriti i termin za rješavanje nekih poslića...repova stambene štednje koja i tako samo stoji...nit se koga boji, a čini mi se, da je iz godine u godinu neko tanje kroji...a i nije neka lova tek prilog za malo pojačani budžet koji mi je ovih dana nešto...tanki... iako, ni blizu Državnome.... 
no ipak, ostavio sam si otstupnicu i produžio novi, malo izmijenjeni ugovor... ko zna, za pet godina možda ću trebati.... lovu.... 
kako se sutra sprema malo zajedničko druženje, gablec...a sve u duhu nadolazećeg Blagdana, dobio sam, kako cure kažu, najjednostavniji zadatak... 
morao sam, ranije od planiranog, složiti i dodatnu turu mojih napolitanka iliti Pišinger torte... i, bi tako...
krenule su pripreme.... naravno, počinjem od pregače
malo mućkanja svih sastojaka
mazanje... i Eureka... dvije su gotove ko od šale... jedna za ured, a druga.... vidjet ćete kasnije... lijepo sam ih pritisnuo sa prikladnom literaturom i to ne samo po težini i veličini, već i po nazivu.... 
Oduševilo me što je nova ekipa prihvatila naš, gotovo stidljiv i plašljiv prijedlog.... iskreno, u novoj sam sredini nekako i smireniji ali i otkačeniji... doduše, očito je puno preduvjeta za to stvoreno, a najjači i najvažniji je...normalno radno vrijeme, normalan posao sa, sasvim normalnim povremenim stihijama i neverama, ali, sve u nekim lakim glazbenim notama koje me ispunjavaju...i ne, nije sve u materijalnom, stalno sam to govorio a sada i sam osjetio.....i, siguran sam, ovo naše prvo pravo okupljanje bit će uspješno.... od onog početničkog straha sada mi se čini kao da se samo sastav moje stare ekipe malo izmijenio...ali neko zajedništvo se počelo stvarati...neke male sitnice daju mi razloga biti siguran u to..... i kako me to, naročito u ovo predblagdansko vrijeme, neće veseliti i ispunjavati...? čak sam danas uspio za svaku, malu sitnicu ( vjerujte, doista sitnica – najskuplja je bila sedam kuna) zapakirati da stave pod svoj bor doma i prisjete me se u Božićnoj noći....
a sa starom ekipom, kako sada stvari stoje, ne gine susret ovih dana...pa nismo se vidjeli od prošlog tjedna... a, kako je i red, obitelj se mora o Božiću okupiti... jer, mi smo doista bili ali i ostali jedna velika obitelj..... ( i samo još nek velim da sam sam) 
U svoj toj strci, zove i punica..“ sinek, nisi mi zaboravil na zelje?“ ma nisam punice, kako bi, ali, pa donijet ću Vam drugi tjedan, i tako trebate za Novu...no, u posljednje mi je vrijeme malo oprezna sa mnom, pa je, gotovo nečujno rekla „ ma sinek, stalno nekam jurcaš, i nije da imaš vremena...pa daj donesi kad te put nanese...“ dobro, uspio sam ju uvjeriti da je dovoljno rano donijeti joj ga za Božić...kad i tako planiram do njih..... No, sve valja na vrijeme pripremiti pa sam i dragoj Vitae pripremio glavice za našu blogersku sarmu... a obećao sam... i, da, obzirom da zelje i nije neki udio ( ipak najveći dio posla ostaje tebi draga Vitae...) kao dodatak ima malo i suhovinja, a bome, potrudio sam se i s drugom pišingericom... draga Vitae, nadam se da je na vrijeme za smotati ....i, neka blogerski tulum počne...
I kako se uvijek mora naći neko da mi posloži kockice u glavi.... nazvala me i ujna.... budeš došel za Božić...?.zanimljivo, sjetila se da postojim za Božić...prvi puta u posljednjih devet godina.... iako, u početku, nakon majčinog odlaska, zvao sam, čestitao, ali, nikada se nisam želio nametati i smetati, a pozvan niti sam bio niti sam se tako osjećao... ali, nikako nisam mogao niti olako prijeći preko svega....sada, kada je ostala sama, sjetila se nećaka kojeg, nekada, ni nacrtanog nije mogla vidjeti..... zastao sam, malo progurao knedlu, i, jednoličnim tonom pitao...“a ne bude ti sin došao sa obitelji?“ .... možda sam i požalio pitanje...ali bilo je jače od mene.... nakon njene „jadikovke“ rekao sam....OK, svratit ću na kratko da baš celi Božić ne budeš sama.... ipak... ipak sam ja drugačiji od nje... i ne, ne želim nikada se, barem u tom pravcu, mijenjati... a i, sjetio sam se u tom trenutku riječi drage osobe „za Božić niko ne smije biti sam“...koje, iako su izrečene prije par godina još uvijek jednako toplo dišu u meni..... i, iako ih tek sada primjenjujem u potpunosti potpisujem.... doista, niko za Božić ne smije biti sam...
I, vidimo se još, prije Božića 
Post je objavljen 21.12.2011. u 22:10 sati.