Iskreno … bio sam malo skeptičan kako će sve to proći. Zimulja, k vragu.
No, iskreno, bio je ovo jedan od naših boljih nastupa.
I sad … samo da se zna … mogli bi se postaviti na trepavice da Organizacija nije bila takva kakva je bila (to je onaj dio iza pozornice) i da publika nije bila takva kakva je bila (to je onaj dio ispred pozornice).
Zato hvala momcima iz Organizacije što su nas pozvali (a naročito momcima za mix-pultom), snimili nas i omogućili da složimo ova videa.
Audio je bio takav da ga se može srediti, a to je … uf … trifrtalja posla (nagradno pitanje: koliko je to trifrtalja?
).
Video dio je djelo g. Jelića seniora sa spravicom koja me ponovo oduševljava – iPhone 4.
OK, malo sam umiješao svoje prste, spojio video i uređeni audio, no šta je 100% napravila ta spravica možete vidjeti na FB-u našeg , s nama zajedno promrzlog, Mateja Jelića.
I sad šećer na kraju – publika.
Promrzli, ali srca vruća. Hvala puno što ste podigli atmosferu debelo iznad nule. Bili ste neprocjenjiva demonstracija kako se spajaju glazba i ples ma u kakvim uvjetima se taj spoj desio.


Eto.
Kad smo došli na binu, bili smo na radnoj temperaturi.


Kraj koncerta – molim pažnju na moja leđa. To nije bijela farba ili slično – to je inje.

No ... na kraju balade ... fino se vidi kako nam je bilo unatoč hladnoći. 
A sutra u toplu Karaku na nježnu svirku i ... kolesteriranje. 
Post je objavljen 21.12.2011. u 13:57 sati.