Sve to je bilo prije par stoljeća, tak deca na to gledaju, jasno, i to je u redu. Alzo, zapamtila sam masu priča i bajki kaj nam je pričala moja mama, a nikad ih nigdje nisam pročitala kasnije kad sam opismenila. Ono kaj sam kasnije skužila je da je pričanje bajki zamorno, gadan trošak energije, koncentracije i tak, jer dok je nama pričala priču, mama je šivala “na ruke” – nije bilo današnjih modernih mašina, “heftala je z heftvolom”, te neke materijale, na krilu, na nekoj podlozi, novinama, čemu li. Kasnije kad sam bila u gimni, heftala je na mojoj ploči za tehničko crtanje.
A ja nikad nisam skužila kak je to stara uspijevala, šivati i pričati priču. A ispravljala sam ju ak je pobrkala redosljed riječi (ne u gimnaziji, prije škole, u gimnaziji sam čitala mjesec dana (isuse dosadnog li štiva) Mrtve duše i pokušala pročitati Anu Karenjinu!!!!!!!!!)
A dok sam bila mala, mama je sa smijehom ispravljala tekst jelte, i rekla povremeno – ne znam zakaj ti pričam kad ti znaš sve napamet.
Onda su međutim djeca bila glupa i to se pod tim nazivnikom vodilo. Bilo je bitno i famozno kaj znamo napamet. Razmel – ne razmel, znaš ak znaš napamet. Otuda dolazi izraz štreberaj.
Jedno vrlo kratko vrijeme sam svom prvom detetu pjevala pred spavanje. I žalim kaj nije to potrajalo, to je bilo čist efektno, tak je brzo zaspala nakon Ere s onoga svijeta, Zeke i potočića, nekad i one imbecilne Laku noć, deco, opisane već u nekom postu.
Uvijek je htjela drugu pjesmicu, na kraju sam joj pjevala himnu, boktenemarad, kak je još bila Juga, malo jugovnu, malo rwacku, pa i marseljezu, internacionalu. Sad se sećam, kad je razmišljala o izboru faksa, bila u kombinaciji i Politologija. Pa da to nije ostalo iz djetinjstva...
Tak pamtim i pjesmicu stričeka Šandora. On je bil muž od mamine najdraže prijateljice, tete Danice. Alzo, Šandor je uz gitaru, na izletima “na kostanje” pjeval kak dole piše, kak je to bilo stvarno pradavno, ne sjećam se točno od zadnje kitice prva dva reda, pa sam modificirala, al nije to problem: Melodija je, nemrem se setiti od koje pjesme, a note ne znam, da ih napišem. Šteta.
Jedan bik po paši mirno šeće
Levo-desno glavu on okreće,
Hofirati se boji on na paši
Jer svaka krava bikova se plaši.
Prava ljubav uvijek je fatalna
Kravica je bila sentimentalna
Vidjela je da joj bik hofira,
digla rep pa s njime koketira.
Bik je imal ljubavničke muke
Zato kravi veli – Ljubim ruke!
Onda sve u ljubavnome duhu
Gladi kravu z rogom po trbuhu.
Prava ljubav uvek je fatalna,
kravica je postala sentimentalna,
od sad krava živet će od rente,
Bik bu bogec plaćal alimente.
Pretpostaviti je da je kravica rodila zdravo tele, dva, a bik je plaćal alimentaciju, za razliku od većine rastavljenih roditelja rwata. Baš lepo od bika, ke ne?
Post je objavljen 21.12.2011. u 13:10 sati.