Marketing
Što napisati o Beatlesima, a da ne recikliram već bezbroj puta ponovljeno? Može li se uopće napisati išta novo? Hm... Ovaj tekst moj je mali osobni doprinos ´milijunima´ stranica napisanih o bendu koji se smatra najznačajnijim svih vremena. Shvatite ga kako vam odgovara - kao The Beatles for Dummies, ponavljanje gradiva, upoznavanje s dosad nepreslušanim pjesmama - kakva god da je vaša slušateljsko-čitateljska pozicija i stupanj osobne ´beatlemanie.´ Let us begin...
Slušam, dakle ´manijak´ sam
Neki moji prijatelji obožavaju The Clash. Moj otac fanatični je štovatelj Led Zeppelina te često ponavlja kako bi Robertu primjerenije prezime bilo Animal, a ne Plant. Rista, slažem se potpuno i svađajući se s biologijom tvrdim - Plant je Animal, Robbie the Životinja, da ne pretjeram riječju zvijer. Jedna moja prijateljica ´reže žile´ pred recitacijama Đorđa Balaševića, druga ne vadi CD Pearl Jama iz playera, trećoj je dovoljno pustiti Ramonese i počne skakati k´o luda. Među mojim favoritima davno se kao primus inter pares prometnuo australski enfant terrible, ´princ tame´ i gotični ´bastard´ Nick Cave. Njegovi stihovi za mene su poetski doseg u rangu Edgara Alana Poea i Williama Blakea. Svatko ima svoga favorita i osobne slušateljske ´manije´ su raznolike – od klešomanije, kejvomanije do, hm, balaševićemanije? (bolje da se ostavim kovanja morfoloških hibrida). U svakom slučaju, prefiks je varijabilan ovisno o individualnim muzičkim afinitetima. No postoji i kolektivna manija vrlo fiksnog prefiksa – beatlemania ili, kroatizirano – bitlmanija. Riječ je to koja označava kolektivnu euforiju ´poludjelih´ fanova, no ja ću joj za potrebe ovoga teksta pomalo proširiti značaj...
Ask me why? I want to tell you...
Neki od vas u ovom su podnaslovu prepoznali dvije pjesme Beatlesa čiji mi naslovi prikladno odgovaraju na pitanje čemu ovaj tekst. Naime, prolazeći prije nekoliko dana kroz aulu Filozofskog fakuleta, uočila sam plakat za koncert The Beatles Revival Banda, koji će se 08.12., 11. godinu zaredom održati u zagrebačkom KSET-u. Instantno odlučivši da taj događaj ne smijem propustiti, ujedno mi se rodila ideja da iznesem svoje viđenje o značaju benda kojem se zadnjih pola stoljeća kolektivno atribuira epitet najvećih ikad. A jesu li oni to zaslužili? Read slowly and see...
Kultnu liverpulsku četvorku ne moram ponaosob opisivati. Nije potrebno navoditi imena članova benda, ostavimo se faktografskih biografija, brojeva i statistika. O Beatlesima se može pisati iz bezbroj kuteva - o njihovom golemom utjecaju na popularnu kulturu, o komercijalnom postignuću i kritičarskom uspjehu. Ali ja ću o muzici, točnije, o njihovoj glazbenoj ostavštvini koja je zadužila svijet jer, osim pop-rock hitova po kojima su najpoznatiji, Beatlesi su zaslužni za nemjerljiv utjecaj na mnoge žanrove. Bili su inovativni eksperimentatori prije The Velvet Undergrounda. Odsvrali su heavy metal stvar prije Led Zeppelina i Black Sabbatha koji se smatraju pretečama tog žanra. Imali su pjesmu s dugom instrumentalnom dionicom i elementima progresivnog rocka, a nisu Pink Floydi. Snimili su mnoštvo psihodelije prije Jefferson Airplanea. Sve to i još mnogo toga postigli su na (između ostalog) 12 studijskih albuma izdanih u roku od samo 7 godina (!). E, ja ću o tome...
Pop-rock počeci i fanatična bitlmanija
Davne ´56. nekoliko liverpulskih klinaca (na inicijativu Johna Lennona) osniva skiffle bend naziva The Quarrymen, a 1960. bend mijenja ime u ono koje je zauvijek promijenilo glazbenu povijest. No Beatlesima uspjeh nije došao preko noći. Isprva su nastupali po lokalnim birtijama rodnoga grada, svirali po opsukrnim striptiz klubovima Hamburga, brusili vještinu i neprestano vježbali. A onda se 1961. dogodio THE trenutak - Brian Epstein, koji će postati njihov dugogodišnji menadžer, uočava ih dok sviraju u liverpulskom Cavern Clubu i, što drugo reći nego otrcanu ali istinitu frazu, the rest is history! Vrhunska procjena Brian, a uskoro je uslijedilo snimanje albuma.
Kao i svi, i Beatlesi su imali svoje glazbene uzore, kao što su Buddy Holly, The Evelyn Brothers i nezaobilazni Elvis Presley. Općenito inspirirani američkim rock´n´rollom 50-ih, r´n´b-em, soulom i rockabillyjem, taj su utjecaj kanalizirali već na prva dva albuma Please Please Me i With The Beatles, koji sadrže neke od legendarnih obrada poput Twist and Shout i Roll Over Beethoven. Navedeni albumi obiluju ritmičnim i plesnim pop-rock pjesmama, kao što su I Saw Her Standing There, Love Me Do, Little Child i sl. Melodije su zarazne, stihovi ljubavni, sve je plesno i poletno, a albumi se prodaju k´o na pokretnoj traci. Uz takav repertoar, Beatlesi kreću na turneju - horde fanova ih presreću, curice vrište i padaju u nesvijest, četverac svojim ironičnim i humorističnim komentarima šarmira novinare na press konferencijama, bitlmanija je na vrhuncu. U toj atmosferi snimljen je i sljedeći album, A Hard Day´s Night, na kojemu se nalaze neki od njihovih najvećih hitova – istoimeni uvod, Can´t Buy Me Love, itd. Album je prepun zaraznih pjevnih melodija - ma tko barem jednom nije zaplesao na neku od njih! Pritom bih posebno izdvojila nešto laganiju I Should Have Known Better na kojoj je zvuk obogaćen Lennonovim sviranjem usne harmonike:
Uslijedio je Beatles for Sale, tužan i introspektivan album kojeg odlikuju sve inventivnije melodije i kompleksniji aranžmani, a njihov napredak očitovao se i kroz sve produhovljenije stihove. Posebno je to vidljivo u Lennonovoj pjesmi I´m a Loser (Although I laugh and I act like a clown/Beneath this mask I am wearing a frown) na čije je stihove utjecao, pogađate, nezaobilazni Bob Dylan. No na albumu se također nalaze i čiste rock ˇpržioneˇ poput Rock´n´Roll Music, obrade Chucka Berryja. Da se Beatlesi sve više muzički i stihovno razvijaju, pokazao je i sljedeći album Help!, prvi album u koji su inkorporirali elemente klasične glazbe - u najobrađeniju pjesmu svih vremena, ´žilorezačku´ baladu Yesterday, Paul McCartney uvodi gudački kvartet. U pjesmi You´ve Got to Hide Your Love Away, gostujući glazbenik Johnny Scott svira flautu, a Lennonovi stihovi sve su više pod Dylanovim utjecajem. The Fab Four polako počinje eksperimentirati.
Da su Beatlesi u ovoj fazi prestali stvarati glazbu, ostalo bi sve ono po čemu su široj publici najpoznatiji - generatori pop-rock hitova koji su svojom poletnom glazbom i simpatičnom pojavom zaludili svijet. I tada bismo možda (veeeliko i diskutabilno možda) mogli govoriti o njihovoj precijenjenosti. Ali pravi značaj Beatlesa, po mom mišljenju, tek počinje jer uskoro se dogodilo nešto posve drugačije, novo i nepredviđeno. Ime toga je...
Rubber Soul! Stilski zaokret i novi zvuk
Rubber Soul album je kojim su Beatlesi, pod utjecajem The Byrdsa i (koga drugog nego opet) Boba Dylana, napravili značajan zaokret prema zvuku folka te se općenito smatra jednim od najutjecajnijih folk-rock albuma. Ikad. To možda nije uočljivo na uvodnoj stvari (onoj nepoznatoj koja se rijetko može čuti) Drive My Car – globalno popularnom hitu s elementima funka, ali već sljedeća stvar svojevrsna je mini-revolucija u glazbenom stvaralaštvu, za što to je zaslužan manje eksponirani član benda, gitarist George Harrison. Riječ je o Norwegian Wood (This Bird Has Flown), pjesmi u koju Harrison, pod velikim utjecajem indijske glazbe, prvi put uvodi tradicionalni indijski instrument sitar i kreira legendarno psihodelično folk ostvarenje.
Pjesma je ujedno i primjer poznatog brainstorminga u pisanju stihova na potezu Lennon-McCartney, koji se mogu interpretirati na razne načine. „I once had a girl or should I say, she once had me“, uvod je u ono što se, diskutabilno, može opisati kao početak igre zavođenja u kojem muškarac, iz osvete što ga je žena odbila, drugo jutro pali njeno pokućstvo (napravljeno od norveškog drveta). Bilo tako ili ne, humoristični element svakako je prisutan, za razliku od nekih pjesama koje su prilično ozbiljne tematike. Primjerice, Harrisonovu Think for Yourself (Do what you want to do/And go where you're going to/Think for yourself/'Cause I won't be there with you), moguće je shvatiti i kao apel na korištenje vlastite glave u osobnim situacijama i kao upozorenje protiv političkih i inih obmana. Na svakome je da odluči što je George htio poručiti. U svakom slučaju, na ovom su albumu stihovi sve više kritički usmjereni, dublji i promišljeniji. Takvi su i u Lennonovoj Nowhere Man, prvoj pjesmi Beatlesa u kojoj nije prisutna ljubavna tematika (He's a real nowhere man/Sitting in his Nowhere Land/Making all his nowhere plans for nobody). Hm, mislim da se mnogi rezignirani emotivci, emo-klinci, depresivni, izgubljeni te pripadnici sličnih populacija mogu naći u ovoj nihilističkoj baladi. Što se tiče glazbe, u sklopu novog folk zvuka eksperimentiranje postaje sve izraženije. U pjesmi I´m Looking Through You, primjerice, Ringo Starr kucka prstima po kutiji šibica, a zvuk klavira, kojeg je u pjesmi In My Life odsvirao George Martin, producent benda i jedan od onih što zaslužuju titlulu ´the 5th Beatle´, eksperimentalno se snima kako bi zvučao kao čembalo.
Sve te inovacije donio je Rubber Soul, a da su ovdje stali, Beatlesi bi i dalje mogli biti smatrani iznimno velikim i značajnim bendom. Ali zatim se dogodila nova prekretnica u karijeri jednog od najznačajnijih bendova svih vremena. The Beatles su prestali ići na turneje i nastupati. Kako se to odrazilo na njihovo stvaralaštvo i daljnje albume, pročitajte u sljedećem postu - najbolje od najvećih tek slijedi...
U međuvremenu uživajte uz:
Post je objavljen 04.12.2011. u 05:13 sati.