Pregled posta

Da pokloniš najljepši cvijet i dragog kamenja sjaj ja bi ga mijenjala za tvoj zagrljaj

Odnedavno u moj život je ušao jedan momak, spontano, nenadano, iznenadno. Dogodila se ljubav barem u mom slučaju. Prvi puta sam se zaljubila, iskreno, neplanirano, prirodno.
Još se sjećam tog dana kad smo se upoznali. Bio je to jedan lijepi rujanski dan, dan je još dugo trajao, ljeto se još uvijek osjećalo na ulicama Splita. Izašla sam iz gimnazije sretna i nestašna, bez briga i problema. Na licu mi se pojavio nenadani smješak, ispred škole ugledala sam jednog momka, ne nije to on, to je bio Luka, prijatelj iz djetinjstva, osnovne škole. Prišla sam mu, zagrlila ga, nastavili smo hodati. Putem smo pričali, o novim i starim događajima, prisjećali smo se dana kad smo bili par, smijali se, to nam se činilo simpatično, on je bio moj prvi dečko, iako to ne mogu nazvati vezom, rado se sjetim tih dana, iako je naša ljubav kratko trajala ostali smo u dobrim odnosima, postali smo pravi prijatelji. Prije par dana srela sam Luku na hodniku športskog centra, nismo se vidili godinama, iznenađena javila sam mu se nakon treninga, rekao mi je da on ondje trenira box i da mu vrlo dobro ide, bila sam sretna, prije nego što smo se rastali, rekla sam mu da moramo izać jedan dan, a on je na to odgovorio : ''može sutra?'' Ja sam se blago nasmiješila dajući mu zeleno svijetlo mada nisam ni slutila da će se taj izlazak zapravo i dogodilti. U petak sam ga vidjela ispred svoje škole, moram priznat da sam se ugodno iznenadila i tada je započela ova priča. Skupa smo se uputili do jednog poznatijeg splitskog kafića, gdje se okuplja većina srednjoškolaca. Izabrali smo jedan stol vani, udobno se smjestili, a Luka je džentlmenski naručio piće za oboje. Nisam znala što da kažem više, na njemu sam vidjela da je bio malo nervozan. Ispričali smo par priča iz starijih dana, lijepo se nasmijali. Osjećala sam zadovoljstvo. Luka je imao prekrasne plave oči, kratko ošišanu kosu i dječački smješak. Bio je zgodan, ali nisam osjećala nikakvu fizičku privlačnost prema njemu, nije mi se sviđao u tom smislu iako sam čula šaputanja i zasmjekivanja mojih prijateljica za drugim stolom. Možete i sami zaključit što su one mislile, ali nije bilo toga, ja nisam ništa osjećala. Nakon pola sata kafić se pomalo ispunio, stvorio se pravi ugođaj srednjoškoleske večeri poslije škole. U kafić su ušla tri momka, jedan je bio sitnije građe, izgledao je mlađe nego što je, mislim da mu je ime bilo Hrvoje, potom Matko, a zatim jedan visoki, ozbiljniji momak, lijepo građen, sa crnom kapom na glavi i cigaretom u ruci, djevojke sa stola do naglo su se okrenule za njim dok je on prijateljski dobacio Luki : '' Šta je brate, upa si u curu? '' Luka mu se na to blago nasmiješio i kazao : '' Evo upoznajte se, ovo ti je moja prijateljica Dora, Dora ovo je Marin.'' Na tom sam ja nadodala : '' Luka ti je moj biviši iz 6. razreda osnovne. '' i ujedno se svi nasmijali. Čim sam ga vidjela nešto se tu dogodilo, pogledi su nam se sreli, a njegov osmijeh me bacio s nogu. Osvojio me od prvog trenutka. Nakon što mu je Luka dao jednu cigaretu otišao je do stola gdje su ga čekali ostali prijatelji. Luka i ja ostali smo zajedno sjediti, šutjeli smo, očekivala sam da će on započeti temu, svatko je sjedio na svojoj strani kauča, postalo je neugodno. Izvadila sam mobitel, glumeći da nešto tipkam dok se Luka dovikivao sa svojim prijateljima. Marin je bio žestoki navijač lokalnog kluba, bio je i obučen tako, Fred Perry tenisice, crna majica s natpisom i kapa bez koje nigdje ne ide. Luka mi je rekao da su oni jako dobri prijatelji i da ga zafrkavaju zbog kape, slušala sam ga gledajući u Marina, a Luka nije ni slutio o čemu je riječ. Na to je Luka doviknuo : '' Marine skidaj kapu!'' zafrkavajući ga. Marin se dignuo i došao do našeg stola, Luka mu je uzeo kapu koju sam na to ja stavila na glavu. Žicao ga je za još jednu cigaretu. Opet smo se pogledali, nešto se dogodilo. Uskoro su se svi prebacili za naš stol, noć se pomalo spuštala, srednjoškolci su pomalo odlazili, svako na svoj autobus. Pridružila nam se i moja prijateljica Ivana, zamoleći me može li nam se pridružiti jer su svi ostali otišli. Sjela je do Marina, Luka ih je nešto zafrkavao, kao možda bi tu nešto moglo biti, ali Marin i ja smo se gledali, nitko od nas dvoje nije bio skoncentritan na priču. Luka je otišao po cigarete, a Marin je sjeo do mene. Bila sam u sedmom nebu, uzbuđena, nervozna. Nešto smo pričali, uzeo mi je školsku torbu i simpatično se potpisao. Nije mi smetalo, dapače. S vremenom mi se približavao kao i ja njemu, u drugom trenutku smo bili zagrljeni. Luka se nije ni vratio, sjedio je sa strane sa prijateljima, zabavljajući se sa njima, činilo se kao da mu je drago što je tako ispalo. Marin je ležao na meni, ja sam mu lagano prolazila prstima kroz crnu gustu kosu, svaki put kad bi mi se nasmješio nisam bila sva svoja, imao je ono nešto u osmjehu koliko god to otrcano zvučalo. Pričali smo o bivšim vezama, Hajduku, školi o svemu po malo. Pitao me je kako to da nije znao za mene, svako malo mi je uputio laskavi kompliment. Bila sam najsretnija djevojka na svijetu. Rekao mi je da traži nekoga za dugu vezu, da mu je dosta glupiranja, da se želi vezati koliko god to glupo zvučalo. Nisam mu pronalazila manu, imao je sve što sam ja ikad tražila od muškarca. Uživala sam u njegovom zagrljaju, otkad me dotakao postao je moj nemir. Dogodila se ljubav. Ivana je polako počela ispaljivati na živce, željela je ići kući vć je bilo kasno, a Matko joj se opako približavao. Više nije znala kako da ga odbije. Preklinjala me da odemo kući, ali ja nisam željela iz njegovog zagrljaja. Nakon nekog vremena Ivana se digla govoreći kako onda ide, na to sam se trgla govoreći joj da me čeka da ćemo ići skupa. Marin me povukao i šapnio mi nježno na uho da ne idem još. Rastopila sam se. Nasmijao mi se i tiho mi rekao da će me on otpratiti kući ako treba. Uputila sam mu blagi smješak, a Ivani sam rekla da onda ide, a da ću ja ostati još pola sata. Luka se družio sa prijateljima, činilo se kao da se vrlo dobro zabavlja. Ležući kraj Marina zapitala sam se jesam li napravila loše Luki, ali ipak on je pozvao svoje prijatelje ovdje, a i namignuo je povremeno Marinu gledajući nas kako se grlimo. Uživala sam sa Marinom, ali spustila se već noć, morala sam kući kao i ostali. Digli smo se i zajedno uputili. Kada smo se trebali uputit svako svojim putem, Marin je rekao Luki da će me on otpratit do kuće da ne idem sama u ovaj kasni sat. Luka se zadovoljno nasmijao. Krenuli smo, bilo je hladno. Rekla sam mu da mi je hladno, a on mi je na to rekao : '' Šta bi te je sad ka triba zagrlit, je li? '' Skupa smo se nasmijali. Prišao mi je i uhvatio me za ruku. Bila sam u sedmome nebu. Putem me pitao imam li ja išta sa Lukom, rekla sam mu naravno da ne. Činilo se kao da ga to dosta muči iako sam mu više puta rekla da se nema čega bojati. Došli smo do moje zgrade, kada sam krenula skrenut povukao me, nježno se naslonio na zidić te me privukao sebi. Poljubili smo se. Bilo je prekrasno, obožavala sam njegov miris, usne, dodir, uživala sam, bilo je kao na filmu. Nisam vjerovala da se meni događa nešto tako lijepo. Bila sam presretna. Bilo je kasno, rekla sam mu da moram kući. Jedva smo se odvojili. Rekao mi je da mu se javim. Zagrlila sam ga najjače što sam mogla. Nasmiješio mi se najljepšim osmijehom na svijetu koji me svaki put iznova obori s nogu.








Post je objavljen 21.12.2011. u 00:04 sati.