(nešto o bosanskoj krizi)(i sudionicima)
Tko je dijelio bosnu? (ili tko griješi)
Arhivska građa nedvosmisleno (izrekom) upućuje na nesrpsko podrijetlo pravoslavnog i muslimanskog stanovništva u RH i Bih
Ignoriranje postojanja trećeg (koga? trećeg naroda) u BiH je povijesni odabir uvjetovan odnosima (prije sveg vojnih ..)
Nasilje u unijaćenju (stvaranja hrvatskog, srpskog ili jugoslavenskog naroda) koštao je tuđmana tužbe pred sudom za ratne zločine u Haag-u (ICTY) (neprincipijelno ...)
Tuđman je provodio politiku odgovora na velikosrpsku agresiju ...
da je proglašena ta agresija, uloga tuđmana uz isto ponašanje, bi bila drukčije tumačena
srpsko obračunavanje nasiljem (ubojstvima i progonomi; genocidom i teškim zločinima naspram sveg nesrpskog (zaprava naspram onog što se nije dalo srbizirati ...) postala je teški kamen spoticanja na prostorima nakon odlaska AU i turskog carstva
titova politika stvaranja muslimanske nacije je nedvosmisleno kriva jer muslimanska je zajednica vjerska
Trebalo je proniknuti u genezu muslimanstva u Bih i srbiji (sandžak; i o sandžaku kao dijelu srbije tek od 1913. i drugog balkanskog rata ...)
Ni međunarodna zajednica, uprkos stvaranju bih kao zasebne države, nije na tragu rješenja kojeg je priželjkivala
U Hrvatskoj, BiH i srbiji je vlaško i morlačko stanovništvo držano u zabludi (da ne bi tražilo zasebnu državu u vrijeme stavaranja nacionalnih država ..)(to nije tuđmanova postavka ... ni krivica)
Ustrajavanje na hrvatskoj, srpskoj ili trećoj opciji tog stanovništva postepeno je stvarao turskim osvajanjima već izdvojen teritorij BiH i potakao međunarodnu zajednicu na rješenju države bez naroda (proglasili su državu, ali nisu imenovali narod)
ono što navodi wikipedia:
"Morlaci (Mavrovlasi, Morovlasi ili Crni Vlasi; na Grčkom: ś±ĹÁż˛»¬Çżą, Mavrovlachi ili Mauro-Vlachs, što znači "Crni Vlasi"; iz Latinskih dokumenata: Nigri Latini vlaška nomadska etnička skupina u jadranskom zaleđu nastala stapanjem rimskih kolonista i autohtonih balkanskih naroda poput Ilira i Tračana. Morlaci, čije ime označava u hrvatskom jeziku crne Vlahe, svoje ime dobivaju po odjeći od crnoga sukna, po kojoj su odmah bili prepoznatljivi. Grčki naziv ś±ĹÁż˛»¬Çżą (Morovlahi), kasnije će se pretvoriti u latinski oblik Morlachus ili Murlachus, i talijanski Morlacco. Morlaci su nomadski stočari, a rani izvještaji ih spominju kao ljude što kao stočari i nomadi žive u planinskom zaleđu južne jadranske obale, u području Hercegovine, Dalmacije i na jug do Crne Gore. Morlaci su se održali negdje do 15. stoljeća, kada vjerojatno pred pojavom Turaka migriraju na sjever, te dolaze na otok Krk, otuda se prebacuju u Istru, gdje još nešto njihovih potomaka, sa očuvanim jezikom (istrorumunjskim) žive pod imenom Ćića ili Ćiribiraca. Molobrojni ostaci Morlaka održali su se i u kraškom su zaleđu Dalmatinske zagore bar dijelom očuvali svoj poluromanski "morlački" govor koji je kasnije nakon djelomičnog slaviziranja nazvan „Murlaška besyda.“ Iz njega je bilo popisano tek 290 riječi, a još u Austro-Ugarskoj do 1. svj. rata postojalo je oko 2100 njegovih govornika kao zadnjih kulturnih nasljednika starih Dalmata. Ovi su većinom živjeli kao polunomadski pastiri na planinama oko Livanjskog polja, ali su potom u Jugoslaviji kroz 20. st. ti nepodobni neslaveni bili nasilno slavizirani i dijelom su uništeni i raseljeni. Kao jezični trag tih posljednjih Dalmata, danas je preostao samo još čudnovati neslavenski mjestopis (toponimi) mnogih vrhova, sedla i izvora na planinama oko Livna: Ayvatat, Bleynadorna, Suturba, Brona, Ozirna, Gareta, Mitra, Zugva, Čamašir, Drul, Yenit, Yunč itd. U zaleđu Posušja postoje toponimi Nuga, Oruga , Konjovac.
Nestankom Morlaka ovim imenom stanovništvo uz obalu počet će nazivat različite pridošle skupine što žive podalje od mora, a taj naziv kasnije će bit zamijenjen nazivom Vlah ili Vlaj bez etničkog značenja, a u Osmanskom Carstvu taj se naziv upotrebljavao u podrugljivom smislu za sve kršćane, posebno one pravoslavne vjere. Ove nove skupine takozvanih Vlaha, koje to u etničkom smislu nisu različiti autori komentiraju:
Wikicitati
„Danas shvaćanje naziva Morlak, odnosno Vlah, gotovo i ne postoji, ali je ono bilo živo još na početku ovog (XX-oga) stoljeća, kada su dalmatinski primorci i otočani nazivali tim imenom sve Dalmatinske zagorce od reda, tj. svo ono stanovništvo koje je nastavalo krajeve koji su bili s onu stranu gorja koje obrubljuje primorje. »Vlah« (talijanski »Morlacco«) bio je za dalmatinskog primorca i otočanina svaki zagorac, pa nazivao on sebe Hrvatom ili Srbinom, bio on katoličke ili pravoslavne vjere. Vlah je bio geografski, a ne nacionalni pojam, otprilike onako kao danas Slavonac, Ličanin, Bosanac, Hercegovac i si. Ali dok danas postoji i Slavonija kao naziv za izvjestan kraj Hrvatske i Lika isto tako, ili Bosna za točno označen dio našega teritorija, nikada nije postojala na sjeverozapadu Balkanskog poluotoka ni Vlaška ni Morlakija, kao naziv za točno ograničen kraj, mada se često i jedan i drugi naziv upotrebljavao za pojam nekog širokog, ali ne i točno ograđenog prostora u dalmatinsko-ličko-hercegovačkom kraju.
Morlaci (Vlasi) gledani s mletačke strane : Zbornik za narodni život i običaje - Knjiga 45 / Grga Novak / 1971“
({{{2}}})
Wikicitati
„Nema sumnje da je u ovo vrijeme za pisare u bosanskoj i srpskoj dvorskoj kancelariji »Vlah« bio isto što i »Latin«. Sačuvao nam se i latinski prijevod prve isprave, i to iz XIII vijeka, i u prijevodu se na mjestu »Vlah« kaže »Raguseus«.Prvi se put spominje ime »Morlak« (Morlachi) 1352 godine, 24. lipnja, u pogodbi po kojoj zadarsko vijeće prodaje sol Veneciji, gdje Zadar zadržava dio soli koju Morlaci i drugi izvoze, kopnenim putem.
Listine o odnošajih Južnoga Slavenstva i Mletačke Republike, JAZU, Zagreb, III, 1872, 237.“
"
"Vlasi (Rumâni, Rumîńi, Români, Rumâri, Armăni, Arumunji, Aromuni) su skupni naziv za više malenih srodnih etničkih grupa iz jugoistočne Europe, potomke rimskih kolonista i romaniziranih domaćih antičkih naroda poput Ilira i Tračana. Nastanjuju teritorije jugoistočne Rumunjske, istočne Srbije, dijelove Makedonije, sjeverne Grčke i sjeveroistočne Albanije, BiH i Hrvatske. Glavne grupe Vlaha su Cincari, Vlasi Srbije, Meglenski Vlasi, Ćići, Morlaci, i drugi.
Porijeklo [uredi]
Sama riječ Arumunji, Aromuni, i slično označava "Rimljanina". Na njihovim jezicima riječ za svoje narode je obično varijacija riječi Romanus. Vlasi su danas uglavnom pravoslavci. U prošlosti je bilo dosta i rimokatolika, uglavnom na područjima Dalmacije, ali ti su se asimilirali u Hrvate.
Naziv Vlah u hrvatski jezik ulazi kao verzija germanske riječi "Wallach" koja je označavala prije svega romanizirane Kelte te druge narode koji su se postupno romanizirali.
Naziv Vlah zadržava svoje značenje i kod ostalih naroda srednje urope, tako danas u češkom i poljskom jeziku označava Talijane.
Podrijetlo im se ne može točno odrediti, dapače uobičajena pretpostavka je da se njihovo prisustvo na Balkanu općenito može vezati za romansko. Obilježava ih autarhičnost, zadržavanje poganskih vjerovanja i običaja do današnjih dana kao i prakticiranje određenih magijskih obreda. Gospodarski okrenuti su stočarstvu.
Odnosi među narodima [uredi]
Još u vrijeme Dušanovog carstva, Vlasi su bili izdvojena klasa na najnižim društvenim ljestvicama, o čemu svjedoči i pravilo iz Dušanovog zakonika: "Srbin da se u Vlahe ne ženi." Teški prirodni i gospodarski uvjeti nisu pogodovali širem naseljavanju Srba na krajnji istok današnje Srbije, dok je s druge strane autarhičnost samih Vlaha stoljećima sprječavala iste da se asimiliraju sa Srbima iz obližnjih srpskih gradova (Smederevo, Požarevac), no kasnije se to ipak dogodilo, te su se određeni Vlasi asimilirali sa Srbima, a određeni Srbi s Vlasima. Vlasi u Srbiji su bilingualni, te govore i srpski i vlaški.
U današnjoj Makedoniji započela je njihova snažna emancipacija pa tako u nekim općinama u kojima su brojni imaju pravo na učenje vlaškog jezika u školama. Makedonski Vlasi dobro poznaju svoj jezik koji, kao predstavnik romanske grupe jezika, pokazuje srodnost sa latinskim i talijanskim."
nije u potpunosti točno, kroz područja prije uspostave vojne krajine stanovništvo se u turskim osvajanjima i kršćanskim protuosvajanjima tri put mijenjalo i pri zadnjem povratu tog teritorija i uspostave krajine doseljeno kršćansko stanovništvo (iz bih)
U tom konglomeratu povijesnih zbivanja, tuđmanova opcija opstanka bosanskih hrvata (prije sveg hrvata iz srednje bosne, za koje je izrekom potvrdio da ne pristaje na zamjene stanovništva jer nema mandat za takve radnje ...) debelo sadašnjom postavkom države BiH tereti međunarodnu zajednicu, sud (ICTY) i srbiju (te njene satelite, pomagače; redom ex udbaše) kao vinovnike bosanske krize ..
Kome je žurba s bosnom (ili tko je dijelio bosnu)(ili kako su udbaši pomagali srbiziranje bosne, i još uvijek pomažu ...)
P.S.
etnogeneza i političko razrješenje bosanske krize nije od ovog vremena (problem je nastajao kroz povijest i njegovo razrješenje nije stvar današnjice; vrijeme će riješiti probleme ...)
u bosni se žure samo srbi (jer njihovo vrijeme srbiziranja dikaturom izmiče ...)
Post je objavljen 20.12.2011. u 23:19 sati.