Oluja (ili hrvatsko nevrijeme)
Vojno-redarstvena operacija Oluja planirana je kao oslobodilačka akcija. Zadaća je bila višeznačna. Uz oslobađanje hrvatskih zaposjednutih teritorija i uspostave ustavnog poretka, izbijanje na granice RH, sekundarni cilj je bio oslobađanje zaštićene zone Bihać od srpskog okruženja i napada koji su bili u tijeku.
Operacija nije imala samo te vojne ciljeve, već uspješnošću stvoriti preduvjet vojnog djelovanja u Zapadnoj Bosni, kasnije poznatom po nazivu Južni potez, koji je doveo do vojnog poraza srba i prisiljavanja na mirovni sporazum.
Uspješnost vojno-redarstvene operacije Oluja, nadaleko se pročula.
Daljnje napredovanje hrvatske vojske zabrinulo je srpsku stranu (prvenstveno beograd). Premda su imali informacije koje nagovještavaju takvu operaciju i rasplet krize na takav način, ipak su otprije imali spreman plan evakuacije srpsko/pravoslavnog stanovništva sa područja koja su kontrolirali (u sklopu vojne strategije korištenja civila u svrhu zaštite vojnih postrojbi)
Nastavak vojnih operacija od strane hrvatske vojske prisilio je srpsku stranu tražiti vrijeme za konsolidaciju i predah. Mjesec dana nakon završetka Oluje, srpska je strana zatražila povrat izbjeglih srba iz Hrvatske u svoje domove (preko UN promatrača prisutnih u mirovnom mandatu).
Dakle, mjesec dana nakon završetka Oluje planule su srpske kuće na netom oslobođenom području (skoro sve u istom danu)
Sve prijašnje pljačke i ubojstva su regularno (ako se znao počinitelj) procesuiralo (u smislu vojno-policijske istrage ili regularne policijske istrage). Prikriveni su počinitelji organiziranog paljenja od strane državnog vrha.
Zašto?
Jer je inicijativa povrata civila stigla nakon konsolidacije hrvatske vojske na oslobođenim područjima (uspostave vojne, civilne vlasti, osiguranja logistike, ...)
Trebalo je nastaviti dalje vojno djelovanje u BiH (po valjanom međunarodnom sporazumu službenog (Zagreba i Sarajeva)
Srpsko čekanje (vremena hrvatima potrebno a se reorganiziraju na oslobođenim područjima) i pokušaj produženja ratnog predaha nagnao je hrvatsku stranu da onemogući (trenutni) povrat civila, čiji bi povrat zauzeo hrvatske potencijale na normalizaciju života srpskih povratnika
Srbi su tražili povrat civila u nevrijeme (zato se operacija Oluja zvala tako, jer su svi apeli srba tad stizali u nevrijeme ..)
Hrvatsko onemogućavanje tog povratka je bio privremen, jer je namjeravala nastaviti vojne operacije u Zapadnoj Bosni
To paljenje srpskih kuća i spriječavanje povratka srba je razlog podizanja optužnice za udruženi zločinački pothvat kojim se terete pokojnici ftuđman, bobetko, šušak, živi i u haag-u prvostupanjski osuđeni generali gotovina i markač
Pokušaj srba da uspore hrvatsko vojno napredovanje zauzećem oko rješavanja humanitarne krize već je kao vojna varka jednom uspjelo, pri pokušaju posljednje deblokade Vukovara
Tada su nadiruće hrvatske snage zaustavili srbi koristeći Lječnike bez granica za koje su tražili prekid borbi kako bi konvoj nesmetano otišao u Vukovar
Vrijeme potrebno Lječnicima (nekoliko dana) da u vukovaru obave svoju misiju bilo je dovoljno srbima da se konsolidiraju, ojačaju obranu i izdrže napad hrvatskih snaga u pokušaju da probiju okruženje Vukovara
Nakon dva tjedna Vukovar je pao, uz povike da ga je hrvatsko vodstvo ostavilo na cjedilu i prodalo ... (hrvatski vrh je optužen za izdaju ...)
Odbijanje povratka srba i paljenje srpskih kuća je bio vojno-strateški potreban, a ne dio plana iseljenja i etničkog čišćenja
Uspješnim operacijama u Zapadnoj Bosni operacijom Južni potez, osvajanjem Drvara i Mrkonjić Grada, izbijanjem nadomak Banja Luci srbi su prisiljeni (u međuvremenu su počinili naočigled UN snaga pokolj u zaštićenoj zoni Srebrenica) na mirovni sporazum koji je potpisan u Daytonu.
Hrvati su, Franjo Tuđman i državno-vojni vrh, omogućili povrat srbima u Mrkonjić Grad i Drvar (osvojene gradove) u sklopu RS, a kako ne bi dozvolili povrat srba u oslobođena mjesta oslobođena Olujom, koji su bili pod hrvatskom vojnom i civilnom upravom?
Svim srpskim povratnicima obnovljene su kuće (o državnom trošku), dobili su sve potrebne dokumente (domovnicu, osobnu iskaznicu, putovnicu, ...), mirovine i zdravstveno osiguranje
jedino je taj povratak umjesto mjesec dana nakon dobrovoljnog iseljavanja uslijedio nakon završetka vojnih operacija hrvatske vojske i sklapanja mirovnog sporazuma.
Vidljivo je da nije postojao dogovor dijela državnog i vojnog vrha o trajnom raseljavanju i naseljavanju krajine hrvatima
Uz UN promatrače, koji su promatrački ubilježili odbijanje tuđmana pristati u rujnu 1995. na povrat izbjeglih srba, i naglo (u jednom danu) paljenje srpskih kuća (ne ulazeći u motive i razloge tih čina), hrvatski srbo-jugo-udbaški kadrovi nastojali su nerazgovjetnu (vojno stratešku odluku, vrlo uspješnu) prikazati kao politički odabir i iskoristili za napad na ftuđmana
Već na proslavi 50-e godišnjice završetka drugog svjetskog rata jedinog živućeg svjetskog predsjednika neke države, aktivnog sudionika borbe protiv sila osovine, nisu pozvali na proslavu
Mesić je prije tuđmanove smrti kao zaštićeni svjedok teretio (političkim pamfletima: rekao je, nije rekao ...) tuđmana
Daljnji svjedoci (npr. manolić) i političari račan, josipović podržavali su teze o tuđmanovom zločinačkom naumu, koji se izrodi vrlo nevještom optužnicom (izvan ovlasti) Haag-škog suda za udruženi zločinački pothvat
Kad tuđman nije bio a da nije bio
I kad tuđman nije bio u sukobu koji je uskovitlavao prašinu ...
I mrtav brani svoju Hrvatsku
ftuđman je svetac, mučenik
Post je objavljen 20.12.2011. u 22:57 sati.