Kao i obično, Priroda me u potpunosti ostavlja bezdahnu ili tako nekako.
Mraz je okovao boje, i oblike i apsolutno sve davši im jednu posebnu čipkastu draž.
Breza.
Zlatnica, mada se žutilo pogubilo, izgleda predivno.
Bilo je to ono prestrašno maglovito vrijeme koje nas je sve držalo potpuno zatvorene u kući, živčane i nikakve.
Fasciniralo me to što, kad smo šetali, prostor u kojem smo bili bio je čist i krasan, a par metara dalje ništa nismo vidjeli.
Luka i ja smo se izvukli i sa Lunom, Tufijem i Gagom odlepršali spasiti sami sebe od naše osobne učmalosti.
Te predivne male tajne koje smo otkrili pokušala sam uhvatiti u trenutku, mada je pitanje koliko sam u tome stvarno uspjela. Znanje fotografije nije mi baš jača strana, ali užitak tog dana stvarno želim zadržati u sebi, pa evo, i malo podijeliti.
Priroda, umjetnica bez premca, nenadmašna, svoja, potpuna...
Da, jako je volim:)
Post je objavljen 19.12.2011. u 17:00 sati.