Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/igniss

Marketing

Beta uzvraća udarac

Filmski redatelj tuži svoju bivšu ženu zbog prijevare kojom ga je 17 godina navela na lažno vjerovanje da je otac njene kćeri. Andrew Douglas, koji je režirao remake Amityville Horrora 2005., traži povrat stotina tisuća funti koje je isplatio kao pomoć za izdržavanje djeteta, te naknadu za emocionalnu štetu.

Tvrdi da ga je Ameena Meer pitala da je oženi nakon tvrdnje da očekuje njegovo dijete. Ali pravi otac, kako kaže tužba, je bio drugi Britanac s kojim ga je varala. Gđa. Meer je rekla da ne želi dijete izvan braka jer bi to osramotilo njene roditelje, koji su pobožni muslimani.


Andrew Douglas

Prijevara i podizanje tuđeg djeteta su već dovoljno Beta, no to se ipak može dogoditi svakome i razumljivo je u nekom kontekstu. Ono što nije baš razumljivo je zašto bi uspješni redatelj koji je radio s Michael Bayem i drugim poznatim redateljima, imućan i sasvim dobrog izgleda, oženio ženu koja izgleda ovako:


Ameena Meer

Komad i po nosa, reklo bi se. Ali nemojmo biti okrutni i suditi žene samo po izgledu, možda ona to nadoknađuje svojim karakterom, zanimljivošću, vjernošću i ostalim.

Gospođa Meer, koja ima još dvije kćeri sa svojim drugim mužem (koji sretnik, op.prev.), tvrdi redatelj, rekla mu je kako "postoji markica s cijenom" ako želi imati ikakvu ulogu u životu djevojčice.

Woooops.

Udala se za g. Douglasa u Londonu u ljeto 1992., no par se rastao par mjeseci nakon što je rođena Sasha Douglas, i gđa. Meer je odvela njihovu kćer natrag u svoju kuću u New Yorku. U sudskim dokumentima, g. Douglas spominje da je imao vrlo malo kontakta sa Sashom do njenog desetog rođendana i osjećao se depresivno zbog neuspjeha kao otac.

Kaže da je platio gotovo 450 000 britanskih funti za izdržavanje i školovanje djeteta, te dao gđi. Meer preko 17 000 funti kada je kasnila sa najamninom ili trebala renovaciju kupaonice.

Čak i za britanske prilike, 450 000 su vrlo velike pare. Kao i u svakoj ucjeni prilikom razvoda, visina alimentacije daleko prelazi svaki razuman iznos koji bi se mogao smatrati nužnim za podizanje djeteta (oko 2000 funti ili 20 000 kn mjesečno). Ono što je češće bitno je "da majka ne osjeti nikakav poremećaj u svom životnom stilu". Naravno, sami iznos je ovdje manje bitan od principa:

Douglasov odnos sa Sashom se popravio nakon što se preselio u Kaliforniju, ali postao je sumnjičav prošlo ljeto, kada ga je ona pitala koje je on krvne grupe. Testovi su pokazali da nije kompatibilna s onom 17-godišnjakinje. Gđa. Meer je odbacila njegovu zabrinutost, tvrdi Douglas, spominjući mu u telefonskom razgovoru: "Ako ti nisi Sashin otac, onda je bilo bezgrešno začeće".

DNA test je sljedećeg mjeseca otkrio da je gotovo nemoguće da je g. Douglas otac djeteta. "Vjerojatnost" očinstva je 0%", zaključio je izvještaj. Sudski zapis kaže da je biološki roditelj britanski muškarac koji je, neznano tužitelju u to doba, bio u seksualnom odnosu sa gđom Meer. Pravi otac je odbio oženiti je, i tako je "svjesno i zlonamjerno" rekla g. Douglasu da je dijete njegovo.

Bezgrešno zaćeće, stvarno? Naravno da je znala. Žene nisu glupe. Ako spavaš uokolo, naravno da postoji dobra šansa da je dijete tuđe, osim ako si potpuni idiot. Ja bih je poslao natrag muslimanskim roditeljima, pa neka se oni bakću s njom.

Uistinu, u ovom slučaju nema ničeg posebno neobičnog. Osim pouke muškarcima, pogotovo onim uspješnim (na što me ovo podsjeća?), da ne uzimaju zdravo za gotovo tvrdnje o očinstvu, i da radije posegnu za DNA testom. Neutralan način za provedbu ovoga bi bilo jednostavno uvođenje zakonske obveze na DNA testiranje svakog novorođenog djeteta. Time se izbjegavaju banalne optužbe tipa "ali ako me voliš, nećeš pitati je li dijete tvoje" ("ako me voliš, sigurno ti neće smetati jedan mali test").

Naravno, gđa. Meer je odmah izrazila svoje apsolutno gađenje u vezi tužbe:


Gđa. Meer, koja je zabranila g. Douglasu posjećivanje Sashe, rekla je novinama da nije nikada znajući lagala svom bivšem mužu. "Naravno da nisam lagala. Očito je da nisam mislila da on nije otac," rekla je. "Ako on želi biti otac, mora se brinuti o njoj. Nije li to ono što je pošteno?"

Rekla je da je tužba "grozna stvar od njega prema svojoj kćeri."


POŠTENO!?!

Aaaah, dobra stara "ali to je za dobro djeteta" karta za oslobađanje od svake odgovornosti. Neka se gđa. Meer odluči - ili jest otac ili nije? Ako jest otac, grozno je od nje da mu zabrani posjete. Ako nije, grozno je od nje što mu je lagala i izvlačila cijelo bogatstvo iz njega. I kada je već spomenuto poštenje, evo što bi bilo pošteno:

- nadoknada svih financijskih i emocionalnih šteta prouzročenih podizanjem tuđeg djeteta kroz 17 godina (450 000 funti alimentacije + neodređeni iznos za kaznu)
- zatvorska kazna u trajanju jednakom koje bi dobio muški silovatelj koji bi nju opteretio svojim neželjenim djetetom (2-10 godina)
- javno sramoćenje, gubitak svakog kredibiliteta kao majke i moralna osuda društva ekvivalentna muževima uhvaćenim u preljubu


Tražio sam kako je ovaj slučaj završio, no nisam uspio doći do sudskog zapisa. Ipak, kako ovakve tužbe postaju sve češće, dovoljna je samo jedna uspjela tužba da se pokrene lavina i ovu najtežu vrstu varanja učini manje prihvatljivom opcijom.

Post je objavljen 19.12.2011. u 06:31 sati.